CRKVA KAO ČLAN KLUBA MILIJARDERA U SAD-u

VATIKANSKE MILIJARDE – 21. DIO

Katolička crkva u Americi je pravi ekonomski div, ne toliko zbog toga što se uvukla u ekonomske žile divovskih korporacija, trustova i banaka, koliko zbog nagomilanog zgrnutog blaga u obliku zemljišta, nekretnina, te kontrole institucija čija materijalna vrijednost čini od nje ekonomskog diva. Sintagma “što je dobro za Katoličku crkvu, dobro je za SAD” i obratno, iako nikada izrečena otvoreno, ipak je realnost ekonomskom i političkom životu zemlje. Katolička crkva je postala najveći institucionalizirani skupljač blaga u zemlji. To je uistinu nevjerojatno ekonomsko čudo za jednu religioznu organizaciju koja je stigla na sjeveroamericki kontinent “siromašna kao crkveni miš”. Najveće čudo u stoljeću spektakularnih čuda svake vrsti. Čuda cine sveci ili sam Bog, što ovisi o veličini nečije vjere ili vrlo često o iznosu koji se stavlja u košaricu. Katolička crkva je postigla svoje američko čudo majstorskom kombinacijom protestantske teološke naivnosti i katoličkog jednoumlja predanih, revnih religioznih mjesečara. I dok su protestantske Crkve ostale stabilna i pouzdana ekonomska snaga u zemlji, Katolička crkva zahvaljujući svojoj strukturi i vještim manevrima postala je najbogatija vjerska organizacija, ne samo u SAD, nego i u svijetu. Ono za što su joj u Evropi trebala stoljeća, postigla je u SAD u najkraćem mogućem vremenu.

Kako je to bilo postignuto? Bilo je to napravljeno po kombiniranom obrascu držanja vjere istom i nepromijenjenom plus prozelitizmom (pridobivanje novih sljedbenika), zatim njenom silnom žeđi za dominacijom i moći te vjerovanjem da kao jedina prava crkva ima dužnost i obavezu obratiti SAD na rimokatolicizam. Ovi i drugi faktori doprinijeli su jedinstvu raznorodnih katoličkih manjina koje su imale jednu zajedničku kariku – njihovo katoličanstvo i pripadnost “svetoj majci crkvi”. A rezultat je bio povezivanje njihovih religioznih i ekonomskih snaga zajedno. Katoličke emigrantske grupe koje je Evropa slala u Sjevernu Ameriku bile su siromašne, nepismene, praznovjerne i ignorirane od drugih dijelova društva, te su se osjećale manje vrijednima. Katoličanstvo je nerazvijenoj katoličkoj zajednici davalo i jačalo osjećaj jedinstva. No, u slobodi i demokraciji Anglo-Amerike oni su ubrzo stekli sigurnost i samopouzdanje. I kad su jednom katolički imigranti pustili svoje korijenje i počeli postizati prve uspjehe, njihovo samopouzdanje i sigurnost se preokrenulo u agresivnost. Taj proces se još uvijek primjećuje, jer u sedamdesetim godinama polovica katoličke populacije odraslih u SAD su imigranti ili njihova djeca. Katolička crkva jedina može dati taj osjećaj jedinstva kao vrstu duhovnog veziva i to najraznolikijim grupama i interesima. Takvo vezivo ili cement je sastavljeno od 2 glavna sastojka:

a) – univerzalni protektorat Crkve,

b) – granitno vjerovanje da je jedino Katolička crkva, prava crkva.

U tome lezi snaga ove Crkve. Kada 50 milijuna ljudi ima takav stav i vjerovanje, a njima manipulira hijerarhija iz jednog centra –Rim – onda dobijemo jedan veliki dinamičan

i ključali katolički sistem, koji se tvrdoglavo odbija integrirati u većinsko nekatoličko društvo. Naprotiv, on ga želi integrirati u svoju zajednicu.

Misionarski nadahnut sistem je sposoban za neograničenu ekspanziju. Njegova temeljna strategija nije samo katolike održati katolicima, nego i napraviti katolike od nekatolika i to na sve načine. Glavno obilježje SAD katolicizma je fenomenalan rast njegovog bogatstva, a s bogatstvom i njegove moći, utjecaja i širenja. Ovaj sistem je postao egocentričan i okrenut samom sebi na svim razinama i svim poljima, religioznom, kulturnom, financijskom. Od tuda jedna gotovo mahnita potreba Katoličke crkve u SAD -u da kontrolira svoj vlastiti kulturni sistem. Ona to čini osnivanjem i otvaranjem vlastitih škola, instituta i sveučilišta. Zato je njena trka, pohlepa i agresivnost za nekretninama, zgradama i imanjima postajala sve veća i veća. To ju je ubrzo učinilo jednim od najvećih urbanih vlasnika u Sjedinjenim Državama. Osim posjedovanja i kontrole svog vlastitog obrazovnog sistema (mlade naročito treba katolički usmjeravati) Crkva je htjela imati i kontrolirati i svoj medicinsko-zdravstveni sustav, svoje bolnice i klinike. Za taj cilj je kupovala zemljišta i podizala građevine. Osim toga, budući živimo u doba vladavine masmedija Crkva je željela zadobiti nadmoć i kontrolu i na tom polju, što je i postigla s velikim uspjehom. Takav crkveni divovski sistem, obrazovni, medicinski i drugi dakako zahtijeva i divovska sredstva i novac. I opet Crkva postaje veliki poduzetnik. Kupuje dionice u najprosperitetnijim granama i djelatnostima i sudjeluje u transakcijama i biznisu koji donose najveće dobiti. Mnogobrojne župe i biskupije te lokalna hijerarhija aktivno se uključuju u tu shemu stjecanja vlasništva i sudjelovanja u raznovrsnim projektima i poslovima, a koji su donosili ogromne profite. Oni su se nanovo investirali i donosili nove dobiti.. i tako u beskraj.

Vrlo brzo Crkva je postala multimilijuner u raznim sektorima. I dok je tako stjecala na stotine milijuna dolara uz pomoć lokalne, državne i federalne administracije nekatoličkih Vlada, ona istovremeno nije plaćala nikakve poreze. To joj je davalo izuzetnu prednost u odnosu na njene poslovne partnere. Oni su morali plaćati velike poreze i to ih je tjeralo na stalnu aktivnost, dok je Crkva mogla ostati i neaktivna, a da se njeni milijuni i dalje umnožavaju. Ali, ona naprosto nije mogla mirovati u tako izazovnom okruženju. Zaronila je u ekskluzivan bazen multimilijunskih poslova odlučna da uveća svoj kapital na ovaj ili onaj način. Bez poreznog tereta to je bilo još lakše i jednostavnije. Crkva se nije puno brinula što milijuni poreznih obveznika nekatolika svojim porezima potpomažu njezino od poreza oslobođeno poduzetništvo sirom SAD-a.

CRKVA KAO ČLAN KLUBA MILIJARDERA U SAD-u

Rezultat je bio taj, da je Crkva u najkraćem vremenu iz kluba milijunera prešla u puno ekskluzivniji klub milijardera. Postavši njegovim članom, ona je počela kampanju kako bi taj klub priključila sebi. To je činila na tri načina:

a) – konstantnom finom manipulacijom religioznim osjećajima katoličkih članova

divovskih korporacija (poput Forda),

b) – svojim vještim prodiranjem u poslovne krugove “milijarderskog bratstva”

kao partner sa “svojim posebnim pravima”,

c) – poistovjećivanjem općih interesa velikih korporacija sa svojim vlastitim interesima, osobito onim ideološkim i političkim.

Krajnji rezultat je bio potpuna uzajamna identifikacija interesa, a to je značilo ekstremno bogata Katolička crkva pronalazi sebe u profitu i ekspanziji ekonomskih divova, a oni zauzvrat pronalaze sebe u Katoličkoj crkvi kao vodećoj religioznoj i političkoj sili u američkom društvu. A to će imati dalekosežne i nesagledive posljedice po to društvo, ali i mnogo šire.

Jedan aspekt takovog uzajamnog povezivanja i pomaganja u praksi je izgledao tako da većina korporacija daje doprinose za Katoličku crkvu, a ova zauzvrat investira svoje milijune u te iste korporacije – “ja tebi, ti meni i obratno”. To uzajamno prepoznavanje interesa nije ostalo samo na tlu i u granicama SAD nego se raširilo i izvan, jer su oba partnera istovremeno i međunarodni entiteti. Tako je taj njihov zajednički internacionalizam izvanredno koristan i blagotvoran za oba partnera – crkvenog i svjetovnog. I tako je čudesna ekspanzionistička energija SAD korporacija postala zlatna lokomotiva za poslovnu Katoličku crkvu. S druge strane, ogromne religiozne, političke i društvene mogućnosti i utjecaj Katoličke crkve u svijetu, postao je zlatni ključ za korporacije izvan SAD-a jer je ona “pravna osoba s svojim posebnim pravima”. Spomenut ćemo samo neka – suverenitet Vatikana kao jedine religiozne (crkvene) države na svijetu, imunitet njezine hijerarhije, te izuzeće od oporezivanja… Ključevi sv. Petra nisu samo ključevi riznica i trezora, nego otvaraju i mnoga vrata zatvorena svim drugim ključevima. Zbog svega toga, američka Katolička crkva djeluje kao divovska korporacija, kao financijski div, koji združen sa sebi ravnima uvelike utječe na ekonomski život zemlje, ali i kao mogući podržavatelj ili rušitelj političara na svim razinama, od lokalne do federalne.

 

Nastavlja se…

(684)

Print Friendly, PDF & Email

Facebook komentari

komentara