CRKVA ZAHTIJEVA AMERIKE

VATIKANSKE MILIJARDE 11

Papa Aleksandar VI. (1492-1503) Sluga Slugu Božjih, kao vikar ili namjesnik prijestolja sv. Petra bio je ne samo nasljednik autoriteta svih svojih prethodnika, nego i njihovih dekreta, tvrdnji i dogmi utemeljenih na zlokobnoj Konstantinovoj Darovnici, koja je bila izvorište svih papinskih zahtjeva za teritorijalnim suverenitetom. I morala je biti izvršavana i provođena onako, kako su je tumačili njezini glavni čuvari – rimski pape. I tako je to išlo stoljećima. Najznačajnije riječi iz Darovnice koje se odnose na teritorije su one ranije već citirane, a koje nalazimo u zadnjem članku, i glase: “Konstantin daje suverenitet nad Rimom….Italijom.. i nad Zapadnim Regijama papi Silvestru i njegovim nasljednicima”. Ravnajući se po ovom načelu, papa Hadrijan IV. dao je Irsku engleskom kralju 1155.godine. Najmoćniji srednjovjekovni pape Bonifacije VIII. i Grgur IX. uzdigli su papinsku vlast iznad kraljevske i carske postavivši tako glavne temelje Crkve, a to je vrhovna duhovna i svjetovna vlast – “Vrhovni svećenik ili Pontifex Maximus (papa) pravom danim od Boga ima puninu vlasti nad cijelim svijetom”. U skladu s tim Grgur je izjavio da je “poznato je da je Konstantin smatrao, da onaj kojemu je Bog povjerio brigu o nebeskim stvarima treba također vladati i zemaljskim stvarima i zato je želio da Kristov namjesnik ima također kraljevstvo i na Zemlji.” Do otkrića Amerike Zapadni Regioni su obuhvaćali Evropu. Nakon otkrića Novog svijeta oni su se proširili na sve otkrivene i još neotkrivene otoke i kopna. Sukladno tomu pape su tražili, ni manje ni više, nego apsolutno vlasništvo nad Amerikama. Dakle, polaganje prava nad Amerikama izronilo je nakon što je Kolumbo već stavio nogu na novo tlo. Vladajući papa čim je saznao za otkrića, požurio je podijeliti Novi Svijet na temelju svog “legalnog prava” pošto je to temeljem Darovnice ionako sve bilo njegovo vlasništvo. No bez pisanog dokumenta to ne bi išlo, pa je aktualni papa Aleksandar VI. godinu dana nakon otkrića Novog Svijeta 1943. izdao slavnu “Bulu Kastilji o Novom Svijetu”. Aleksandar je napisao taj dokument, koliko da u jasnim izrazima potvrdi papinsko vlasništvo nad tim teritorijima, toliko da spriječi Španjolsku i Portugal da zauzmu nove zemlje bez prethodne dozvole njihovog gospodara i vlasnika – pape. U ovom slučaju Aleksandar je djelovao ne samo kao papa, nego i kao španjolski papa. On je želio da njegova Španjolska dobije sve ili sto god je vise moguće. Zato je odredio da Amerika pripada španjolskoj kruni i da nitko drugi ne može dobiti nijedan dio tog teritorija bez dozvole zakonitog gospodara pape. Španjolskoj pripadaju osim novootkrivenih zemalja i one još neotkrivene. Ovaj papin dokument neobično je važan i zanimljiv, pa zaslužuje da ga bolje upoznamo. Engleska verzija potječe iz originala, a objavljena je 1577. Može se naći u Hakluytus Posthumus, London 1625.

“Papina Bula Kastilji o Novom Svijetu”

Aleksandar Biskup, Sluga Slugu Božjih našem najvoljenijem sinu u Kristu kralju Ferdinandu, i našoj dragoj kćeri u Kristu Izabeli, kraljici Kastilje, Legiona Aragona, Sicilije i Granade, najplemenitijima prinčevima, pozdrav i Apostolski blagoslov. Mi smo istinito obaviješteni da budući ste vi odredili da tražite i nađete izvjesne otoke i čvrsto kopno, daleke i nepoznate koje još nitko dosada nije našao, sa namjerom da prevedete stanovnike… u našu katoličku vjeru…“ – ova zadnja fraza, “dovesti – privesti domoroce u katoličku vjeru”…. baca najjasnije svijetlo na temeljnu motivaciju ove papine poduzimljivosti. Svi ostali faktori ma koliko bili važni, Španjolska kraljica shvatila je to najozbiljnije. Bila je vrlo pobožna osoba, štoviše, bila je fanatik i vjerovala je apsolutno u sve dogme i misiju Crkve. Bila je pod utjecajem, ili bolje rečeno pod vlašću svog ispovjednika, čovjeka koji je bez sumnje odgovoran za mnoge njezine odluke. Pa tako i za prvu odbijenu Kolumbovu molbu za pomoć, ali i one koja je omogućila lov na heretike koji je rezultirao mučenjima i spaljivanjima pod vodstvom “svete inkvizicije”. Osim kraljičine želje da služi Crkvi, ona je u otkriću novih zemalja vidjela veliku mogućnost da popuni ispražnjene kraljevske riznice, tim vise što se govorilo o basnoslovnom blagu i bogatstvu tih dalekih zemalja. Prema tome, oba faktora, i religiozni i ekonomski bili su odlučujući za financiranje Kolumbova putovanja. U svakom slučaju, prilike su bile vrlo povoljne za papino drsko prisvajanje novootkrivenih zemalja. Nakon spomenutog uvoda papa Aleksandar nastavlja: “Vi ste uz velik trud i cijenu izabrali našeg dragog sina Kristofora Kolumba kao najboljeg i najpogodnijeg za takav podvig i opremili ga ljudstvom i brodovljem i ostalim potrepštinama, da traži morem gdje dosada nijedan čovjek nije plovio, daleke otoke i kopno dosad nepoznate, čovjeka koji je marljivo istražujući Veliko More i našao neke otoke gdje žive (kao sto je rečeno) mnogi narodi u miru, hodaju goli i ne jedu meso… Mi smo dalje obaviješteni da je gore spomenuti Kristofor Kolumbus podigao i tvrđavu s oružjem na jednom od tih otoka.”

Nakon ovog, papa govoreći kao gospodar i vlasnik onoga što su istraživači već otkrili i onoga što će tek otkriti u budućnosti, dolazi na ono glavno. Ovo su njegove nezaboravne riječi: “Mi velikodušno podupiremo ovaj vaš hvalevrijedan cilj i svojom voljom, ne na vašu molbu niti molbu bilo koje osobe, nego našom slobodnom pobudom i nešto znanja i sa puninom Apostolske vlasti, dajemo, darujemo i određujemo vama i vašim nasljednicima sve otoke i kopno već pronađene i otkrivene, kao i one koji će tek biti otkriveni, prema Zapadu i Jugu linijom od Pola Sjevernog do Pola Južnog od Sjevera do Juga. Uključuju se u ovu Darovnicu sva pronađena kopna i otoci prema Indiji i drugdje….udaljeni od gore rečene linije pomaknuto sto Lega (morska milja) prema Zapadu i Jugu od otoka nazvanih Los Azores i Kapo Verde. Dakle svi otoci i kopno od nerečene Linije prema Zapadu i Jugu a koji nisu u vlasništvu bilo kojeg kršćanskog princa ili kralja do ove godine 1493. po Utjelovljenju našeg Gospodara Isusa Krista.“

Zatim njegova Svetost Papa još jednom utvrđuje svoj autoritet ukazujući na izvor tog autoriteta: “Mi, sa autoritetom od Boga Svemogućeg nama darovanog po Svetom Petru i kao namjesnici Kristovi, dajemo, poklanjamo i određujemo vama i vašim nasljednicima kraljevima Kastilje i Legiona, sve otoke i kopna sa njihovim naseljima…. kao i sva prava i ovlasti. Odlučujemo ovom našom Darovnicom i Uredbom da se od nekršćanskih vladara koji posjeduju gore spomenute otoke i kopno oduzmu njihova prava.“

Nakon sto je odlučio, odredio, darovao i potvrdio sve spomenuto papa Aleksandar je istaknuo mogućnost i prijetnju izopćenjem svakoga tko bi se usudio ne poštovati njegovu odredbu. Još jednom Aleksandar označuje demarkacionu liniju posjedovanja i istraživanja spomenutih teritorija. I konačno, Aleksandar zaključuje svoj čin darivanja sa prijetnjom svakome tko bi se usudio prekršiti njegovu volju: “Nijedan čovjek da ne prekrši, niti da se usudi raditi suprotno ovom Pismu naše preporuke i želje, odluke, odredbe, darovnice, opomene, zapovijedi i zabrane. Ako bi se itko drznuo ne poštovati ili povrijediti ovo isto, neka zna da će okusiti srdžbu Svemogućeg Boga i njegovih svetih Apostola Petra i Pavla. Izdato u Rimu u godini utjelovljenja našeg Gospodara 1493. četvrti dan mjeseca petog u prvoj godini našeg papovanja.“

Zbog suparništva Španjolske i Portugala, slijedeće godine 1494. Ugovor u Tordesillasu pomaknuo je papinu demarkacionu liniju još dalje na Zapad. To je dovelo do nastanka Brazila, jer je najveći dio uskoro otkrivenog “brazilijanskog pupka” bio uključen u portugalski dominion. I tako su papina darovanja katoličkim krunama španjolskoj i portugalskoj bila sasvim dovoljna, da dvije trećine Novog Svijeta stavi pod duhovnu vlast Rima. Pobožni sinovi Crkve Španjolci i Portugalci zahvaćeni istraživačkom groznicom nastavili su ploviti uzduž i poprijeko Oceana. Stigli su tako i do Indije, Kine, Moluka i Japana. Kada je otkrivena Panamska Prevlaka i nakon njenog prelaženja otkriven Tihi Ocean, jedan svećenik član ekspedicije ušao je u valove držeći raspelo u rukama i vičući – “uzimam ovaj ocean u ime Isusa Krista i Njegovog namjesnika na Zemlji rimskog pontifeksa – pape!” Novi Svijet je tako postao apsolutno vlasništvo papa, od sjevera do juga, od istočnih do zapadnih obala, i tako je dodan onom Starom Svijetu koji je već dugo bio pod trostrukom krunom rimskog cezara i svećeničkog poglavara.

(Nastavlja se…)

(673)