ISPRIČNICA

Volim pisati o stvarima i slučajevima s odmakom, ne odmah na prvu kada su emocije bilo pozitivno bilo negativno na vrhuncu, pa tako uvijek čekam da se neka prašina doslovno slegne i onda se uhvatiti papira i olovke – da, što god mislili ja se još uvijek čvrsto držim tih rekvizita, a tek nakon napisanog teksta na red dolaze tableti, laptopi, mobiteli i ostala moderna čuda. Glavni likovi ovaj puta su biskupi zapravo reakcija Hrvatske biskupske konferencije koja se oglasila poprilično kasno s obzirom na izjavu premijera Milanovića odaslanu već toliko davno da se zapravo i skoro zaboravila. Radi se naime o premijerovoj konstataciji kako su HDZ i Crkva dva desetljeća sustavno štitili zločince i kako će im zbog toga valjda presuditi ne tek obična mala lisica nego ogromno čudovište zvano King Kong kojega su istjerali iz tko zna kojih bespuća prašumske zbiljnosti, pa ga sad možemo očekivati recimo na vrhu zagrebačke katedrale kako u šapi veličine one već zaboravljene palače od oniksa drži kardinala Bozanića osobno i ne pušta ga sve dok ne prizna koga je on to zajedno sa svojom mantijaškom bratijom štitio. Drugom će ogromnom šapom uhvatiti sićušnog Karamarka ili možda cijelu HDZ stranku pa će i oni, mnogo lakše nego njihov nekadašnji šef na sudu, priznati također svoje grijehe i one koje su odbijali cinkariti i predati pravosudnim organima, jer sud je ipak samo sud, a King Kong je ogromno čudovište s kojim se nije za šaliti.

Dakle Crkva traži ispriku za nešto što je doista i činila, jer jedino što je u ovih dvadesetak godina hrvatske neovisnosti politički korektno prozborila bila je onaj suviše stidljiva i mlaka izjava o grijehu struktura na koju je Franjo Tuđman dobio slom živaca i jako se naljutio na Bozanića pa bubnuo kako je silno glupo što je neki svećenik sa otoka Krka postao zagrebački nadbiskup, kao da su recimo Kuharić ili Stepinac bili rođeni Zagrepčani pa je nesretni Bozi, kako ga ja volim iz milja zvati, prekinuo neku užasno važnu i stoljećima njegovanu tradiciju nadbiskupa koji stoluju na zagrebačkom Kaptolu. Ali, vratimo se mi onome što Crkvu u zadnje vrijeme smeta. Osim što se jako naljutila na premijera, razgoropadila se i na Hrvatsku televiziju jer je po njihovom mišljenju religijski program na dalekovidnici zapostavljen i pod hitno ga treba obnoviti što piše i u međudržavnom Ugovoru između Republike Hrvatske i Svete Stolice, a biskupi su se usput pozvali i na Sporazum koji su potpisali Hrvatska biskupska konferencija i spomenuta televizija što im je opet omogućio rahmetli Franjo koji je religijskim strukturama dozvolio da se miješaju u uređivačku politiku jedne javne televizije i ustanove kojoj pristojbu plaćaju i oni kojima je religija i takav program zadnja rupa ne na svirali nego u njihovim životima. Prema tome, ovakvo oštro postavljanje na Hrvatsku televiziju meni izgleda kao sukob iz puke dosade jer Crkva u Hrvatskoj jednostavno više ne zna s kim bi se posvađala pa im je sad na volej naletio religijski program državne i javne dalekovidnice koji je u preustroju nakon dolaska Radmana na čelo HRT-a stavljen zajedno sa kulturom i umjetnošću, što bi zapravo crkvenjacima trebala biti čast, a ne da skaču kao da je ukinut i za sva vremena maknut iz televizijskog programa. Dakle, biskupi su otvorili novi front za napad, pa se na kraju samo može postaviti pitanje od koga će još tražiti ispriku ili ispričnicu i tko je sljedeći na redu, možda javni dječji vrtići u kojima postoji samo jedna vjerska grupa, a trebalo bi ih barem pet, počevši od jaslica.

(1574)