ISTANBULSKA BLAMAŽA

Već se mjesecima opirem pisati o Istanbulskoj konvenciji koju Hrvatska, naravno, nije ratificirala iako ju je potpisala još 2013. godine. Ipak, sada sam odlučio pisati o njoj prvenstveno zbog nevjerojatnih nebuloza koje se uz tu Konvenciju vežu. Naime, toliko je kontroverzi koje to uopće ne bi trebale biti, jer glavni razlozi za njenu ratifikaciju su borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, a Vijeće Europe prihvatilo ju je 11. svibnja 2011. u Istanbulu. Kako ona ima status međunarodnog ugovora pravno je jača i iznad je nacionalnih zakona. Prema tome radi se o očitom i eklatantnom primjeru kršenja ljudskih prava te je najgori oblik diskriminacije. Simptomatično je to da Plenković izjavljuje kako će Konvenciju ratificirati do kraja godine, ali tada na scenu stupaju notorna Željka Markić i marginalna udruga Vigilare koji se žestoko protive Istanbulskoj konvenciji sa apsolutno nevjerojatnim objašnjenjima koja ne bi prošla i u puno manje demokratskim državama nego što je naša, gdje su glupi nazovi argumenti sasvim normalna pojava. Naime, biti protiv nasilja nad ženama i u obitelji, za pomoć žrtvama kod oporavka nakon tih traumatičnih događaja, osiguranju skloništa žrtvama, pravne i psihološke pomoći, financijske potpore te one kod stanovanja i zapošljavanja trebalo bi imati svako ljudsko biće koje je bilo izloženo već rečenim traumama. U Hrvatskoj, nažalost, nije neka senzacionalistička vijest da sadašnji ili bivši partner pretuče ili ubije svoju partnericu, a svaka treća žena žrtva je takvog nasilja. I europski je parlament nedavno većinom glasova usvojio Istanbulsku konvenciju, a iz Hrvatske su protiv očekivano bile Marijana Petir i Ruža Tomašić što je zaista s njihove strane sramotno, pogotovo što su i same žene. Još su neki europarlamentarci bili protiv, a kao razlog su naveli da se kroz Konvenciju uvodi rodna ideologija, upravo ono što Željka Markić i njeni istomišljenici trabunjaju već neko vrijeme.

U cijeloj ovoj priči niti SDP nije nevin, oni su to odavno mogli riješiti, a ne da sad galame na javnim skupovima kako se Konvencija obavezno mora ratificirati. Glavni krivac u čitavoj toj zbrci je tadašnja ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić koja je Konvenciju zajedno s SDP-om odbila ratificirati. Jedini koji su ostali dosljedni tražeći ratifikaciju Istanbulske konvencije bili su članovi HNS-a koji to i danas traže. U isto vrijeme dio zastupnika HDZ-a i konzervativne udruge zakačili su se rodne ideologije kao pijani plota, pa tvrde da Istanbulska konvencija na mala vrata pokušava progurati neku apstraktnu rodnu ideologiju, a u svemu tome je najgore što su za svog sugovornika u tom postupku izabrali ni manje ni više nego Nadu Murganić, osobu iza koje se vuče toliko repova i u najmanju ruku čudnih izjava, od obiteljskog zakona pa do toga da je sasvim u redu izmlatiti ženu, jer citiram: „Tako je to u braku.“. Zanimljivo je i kako će u svemu tome proći HNS i hoće li se povući iz Vlade ukoliko se Konvencija ne ratificira, a to onda opet povlači niz pitanja kao što je opstanak Vlade Andreja Plenkovića, makar mu to zasigurno neće biti problem jer će ionako ratifikaciju ostaviti nekoj budućoj Vladi s obzirom na konzervativnost i prije svega dobro nam poznati svjetonazor HDZ-ovaca. Da stvar bude još gora u sve se umiješala i crkva koja se žestoko protivi nekoliko stranica dugoj Konvenciji također zbog rodne ideologije iako se riječ „rod“ pojavljuje u samo nekoliko članaka te studije. Katolička crkva i HDZ u tom slučaju jednako dišu i gotovo je nevjerojatno da će se ratifikacija dogoditi u dogledno vrijeme. Prije izvjesnog vremena Hrvatska biskupska konferencija dala je priopćenje kako biskupi podupiru sve zakone koji štite žene i obitelji od nasilja, ali ni u kom slučaju ne podupiru konvenciju koja je na tragu te famozne rodne ideologije. Dakle, rodna ideologija im je sporna, ali im nije sporno da neki tamo Vice Batarelo u Hrvatski sabor donese više od sto pedeset tisuća potpisa za zabranu abortusa, pa čak i ako do trudnoće dođe silovanjem. Da su ti i takvi manipulatori sve agresivniji govori i činjenica kako se pod egidom zaštita žena od nasilja eksplicite navodi da je to nekakva skrivena platforma za promicanje transvestita, pedofila i homoseksualizma što sa zdravim razumom nikakve veze nema. Pri tome udruge kao što su U ime obitelji, Prolife i Vigilare doslovno plaše malu djecu dijeljenjem letaka na kojima piše kako su one djevojčice, a ne „ono“ što je presedan bez premca u 21. stoljeću. Tolika agresivna protukonvencijska propaganda odavno je već postala nešto što je izuzetno degutantno, pa čak i zlobno treniranje gluposti na maloj djeci, a ni odrasli toga nisu pošteđeni. Naime u Konvenciji Vijeća Europe „rod“ označava društveno oblikovane uloge, osobine koje određeno društvo smatra prihvatljivim za žene i muškarce te bilo koji oblik diskriminacije po spolu, boji kože, vjeri, jeziku, rodu, političkom uvjerenju, nacionalnom i socijalnom podrijetlu, pripadnost nacionalnim manjinama, imovinskom stanju, rođenjem, seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu i dobi. Konzervativcima smeta i to što oni smatraju da je uvriježeno što radi žena, a što muškarac, baš kao da smo u mračnom srednjem vijeku, jer po njima žena rađa, pa čak i ako je silovana, brine se za djecu i ima ostale stereotipne uloge. A da bi sve ovo napisano začinili jednim biserom nad biserima spomenuti ću profesora s Medicinskog fakulteta u Splitu koji je u jednom razgovoru rekao kako je jedini i pravi cilj onih koji podržavaju ratifikaciju ni manje ni više nego spaljivanje crkava. Naravno da taj intervju nije mogao proći bez komunista i nastranih koji će navaliti na crkve i do temelja ih spaliti. Njegovim nebulozama pridružila se i HAZU koja izjavljuje kako je rodna ideologija u Istanbulskoj konvenciji neprihvatljiva za odgojno – obrazovni sustav. Sve ljepše od ljepšega u zemlji koja svoju demokratičnost iz dana u dan poništava ovakvim eskapadama pojedinaca i udruga, a potpisivanje Konvencije smatra narušavanjem hrvatskog nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta. I sve bi ovo možda odlično funkcioniralo da smo u 16. stoljeću, ali danas slušati ovakve stvari je i onima najzagriženijima potpuni promašaj. Ako ovako nastavimo jadna Istanbulska konvencija u Hrvatskoj će biti ratificirana u 25. stoljeću, a možda ni tada.

(105)