KAD NA VRBI RODI GROZD

Otkako je na početku ove školske godine uveden zdravstveni odgoj ne prestaju polemike u javnosti koje, kako vrijeme odmiče sve žešće eskaliraju, umjesto da se smiruju, te se u njih uključuje više potencijalnih negatora i protivnika tog istog odgoja, pa se uz neizostavan GROZD i Katoličku crkvu u harangu protiv, kako oni kažu ne cijelog kurikuluma nego prvenstveno njegovog četvrtog modula koji govori o spolnom odgoju, uključila i skupina uglavnom mlađih ljudi koji sami sebe nazivaju Nepomirenima, a tu je i udruga Vigilare te svi oni roditelji i vjernici koji valjda žele da njihova djeca uče o spolnosti isključivo ravnajući se Biblijom i katoličkim dogmatskim naukom s jedne, te Ministarstvo obrazovanja i sporta na čelu s ministrom Željkom Jovanovićem s druge strane. Međutim, ovdje se ne želimo referirati na sve ostale gore navedene već isključivo na udrugu GROZD koja je zapravo, uz Crkvu, idejni začetnik cijele ove hajke na MZOS i njenog čelnog čovjeka.

Dakle, protivnicima zdravstvenog odgoja smeta preporučena literatura za koju kažu kako preko nje u škole ulazi homoseksualna propaganda, zatim to što se djecu navodno kroz taj predmet instruira da je homoseksualni čin jednako prirodan kao i heteroseksualni, a posebno ih živcira što su homoseksualne udruge izrazile zadovoljstvo ponuđenim zdravstvenim odgojem što bi valjda automatski trebalo značiti kako je taj program zaista svojevrsni pamflet za promicanje homoseksualnosti djeci u osnovnim i srednjim školama. Uz to, veliku smetnju izaziva i bojazan kako će se učenici, iako je nejasno kako bi to u praksi zaista izgledalo, moći opredijeliti kojega su roda bez obzira na spol, a po njima je najstrašnije što se o tome govori već u četvrtom razredu osnovne škole te kako će to, valjda zauvijek, uništiti spolni identitet  djece. Nadalje, problem je i tema o masturbaciji predviđena za učenike u petom razredu, iako nije posve jasno što je tu čudno, jer se kod neke djece individualno to i događa baš u tim godinama, a nabrajanje negativnosti završava opaskom kako program nameće svjetonazor koji ignorira sve općeljudske vrijednosti vezane uz spolnost pa je samim time navodno suprotan vrijednosnom sustavu većine roditelja, uz neizostavno spominjanje članka 63. Ustava Republike Hrvatske koji govori o roditeljskom pravu na slobodno i samostalno odlučivanje o odgoju vlastite djece. Taj toliko citirani članak već doslovno iskače iz paštete i papagajski ga ponavljaju svi do jednog protivnika ovakvog zdravstvenog odgoja, pa je shodno tome GROZD do sada na tisuće adresa uputio dopis, zapravo peticiju, takozvani „priziv savjesti“ za bojkot održavanja nastave četvrtog modula zdravstvenog odgoja, a na kraju tog, u velikoj mjeri homofobnog pamfleta, stoji ni manje ni više nego broj žiro – računa na koji se onako usput poziva potencijalne potpisnike uplatiti pedeset, sto ili koliko žele kuna, tek toliko da se nađe.

Znači, nije normalno u petom razredu osnovne škole djeci govoriti o masturbaciji, ali je normalno vrtićke mališane između treće i pete godine života upisivati u vjerske grupe, indoktrinirati ih u religijska učenja koja oni uopće ne mogu razumjeti niti pojmiti, a koje su ponegdje toliko pretrpane da čovjek ne povjeruje kako samo dvije odgojiteljice brinu o tridesetak djece u prostoru koji baš i nije reprezentativno velik i normalno može svrsishodno služiti duplo manjem broju mališana.

I dok s jedne strane GROZD i njihovi istomišljenici naglašavaju i tvrde kako se zdravstveni odgoj ne temelji na znanstvenim činjenicama, MZOS i ministar Jovanović tvrde suprotno, dakle da je nastava u potpunosti utemeljena na tim istim činjenicama i sukob se ne samo nastavio nego i poprilično produbio, a kad su protivnici novog školskog predmeta vidjeli da dijeljenje pamfleta nije jedina mogućnost djelovanja, krenuli su, naravno uz blagoslov nezaobilazne Crkve, organizirati tribine i svojevrsnu turneju po Hrvatskoj naglašavajući kako im je dosta Jovanovićeve diktature i kako žele demokratsku raspravu o tome što će njihova djeca učiti u školi, na kraju pozvavši u Hrvatsku i notornu, opskurnu figuru u liku Judith Reisman koja je valjda trebala poučiti neuke građane Hrvatske i time također dala svoj doprinos nastojanjima u pokušaju izbacivanja četvrtog modula kurikuluma iz hrvatskog školskog programa otišavši i korak dalje, jer je ne trepnuvši barem tisuću puta ustvrdila kako se njime promovira ne samo pornografija nego i jedan gnjusni poremećaj koji se zove pedofilija. Indikativno je ovdje spominjanje demokracije i principa demokratičnosti, a istodobno se naglašava kako je sporan dio zdravstvenog odgoja suprotan kršćanskom nauku, gdje u raspravi o tome demokracije nema niti je ne može biti jer se on zasniva na Božjoj riječi Bibliji i dogmama o kojima se nema što raspravljati jer su takve kakve jesu i točka. Ništa manje indikacija nema niti još jedna, u mnogome kontradiktorna, izjava predsjednika i glavnog šefa GROZD-a koji kaže da on nema ništa protiv osoba homoseksualne orijentacije, ali da takvi nemaju pravo tuđoj djeci nametati svoju ideologiju i time im uništavati njihov spolni identitet. Naravno, spolni je odnos po tom kršćanskom nauku valjda nešto strašno i sotonsko i treba ga upražnjavati isključivo kroz ljubav samo dvije osobe cijeli život i uglavnom kao sredstvo prokreacije te naglašava kako bi rješenje bilo suspendiranje postojećeg modula i uvođenje bar još jednog gdje bi roditelji mogli slobodno birati kako žele da škola spolno odgaja njihovu djecu.

Iz MZOS-a je kao odgovor na te zahtjeve jasno poručeno da će svaki izostanak učenika sa sata zdravstvenog odgoja, na čiji bojkot udruge na čelu s GROZD-om pozivaju, biti tretiran kao „markiranje“, sankcionirano neopravdanim satom na što se prokršćanske i vjerske udruge previše ne obaziru, ali istovremeno ne kažu hoće li ti učenici, kao i u slučaju vjeronauka, taj sat također provoditi prepušteni sami sebi, lutajući školskim hodnicima ili će odlaziti u prostore pod nadzorom odraslih koje će im organizirati spomenute udruge zajedno s Crkvom i tamo slušati neki drugi spolni odgoj, kršćanski u svakom slučaju, što god to značilo.

(660)