KATOLIČKA CRKVA PONOVO LIŠENA SVOG BOGATSTVA

VATIKANSKE MILIJARDE 15

 

Dogma o nepogrešivosti uzdigla je papu iznad svakog smrtnika i na razinu božanstva.Doduše, gubitak teritorijalnih Papinskih Zemalja a što znaci papine svjetovne države i vlasti, činio se onda kao smrtonosan udarac. Ali, pošto se zapadno društvo rapidno mijenjalo, gubitak teritorija nije više bio tako sudbonosan kao u prijašnjim stoljećima, jer bogatstvo nije više bilo tako usko povezano sa vlasništvom nad zemljom – zemljoposjedom. Industrijska revolucija je preobražavala zapadni svijet. Izgradnja tvornica sa uvećanom industrijskom proizvodnjom, otvaranje i povezivanje tržišta, organizirani rad, korištenje novih materijala i eksploatacija radne snage mijenjali su sliku Evrope i Amerike. Gubitak Papinskih Zemalja ma kako bio gorak za Crkvu, neizbježno ju je gurnuo u nove izazove i prisilio na stvaranje i zgrtanje novih vrsta blaga i bogatstva. Osim gubitka svjetovne države, Crkvi su zaprijetile i nove “kužne” teorije i ideologije poput liberalizma, demokracije i socijalizma, a koje su generirale antiklerikalizam. Mnogi narodi na Zapadu su uspostavili države čiji je glavni cilj uz ostale procese, bio i proces razvlaštenja prebogate Katoličke crkve. Liberalne, demokratske, agnostičke i otvoreno neprijateljske Vlade činile su to diljem prosvijetljene Evrope. U Njemačkoj je Bizmarkova “Kulturkampf” paralizirala Crkvu, dok su u Francuskoj poluateistički republikanski režimi provodili daljnju neutralizaciju Crkve smanjenjem i ograničenjem njenog utjecaja u školama, vojsci i drugim sferama društvenog života. U susjednoj novoujedinjenoj Italiji neprijateljski raspoložene Vlade ograničile su djelovanje Crkve svuda gdje je ona superiorno i monopolistički vladala toliko dugo vremena. Vrlo znakovito, Italija je nakon tisuću i pol godina  rascjepkanosti konačno mogla biti ujedinjena, tek nakon svrgavanja pape kao vladara i ukinuća papinske teritorijalne države u srcu Italije. S druge strane, one izrazito pasivne katoličke nacije koje nisu sudjelovale u revolucionarnim pokretima i procesima i nadalje su ostale u papinskom jarmu koji ih je stalno vukao natrag. Evropski antiklerikalizam se brzo proširio cijelom zapadnom hemisferom i u Centralnoj i Južnoj Americi bio je poput tempirane bombe spremne da eksplodira na najmanji dodir. U sjevernoameričkom, anglosaksonskom društvu zbog predominacije protestantizma i djelotvornosti principa odvojenosti religije i države, antiklerikalizam nije bio tako snažan i razoran. U Latinskoj Americi Katolička crkva je imala neograničenu vlast, kako duhovnu tako i svjetovnu. To joj je omogućilo da tamošnje narode drži u čvrstom zagrljaju koji je gušio svaki napredak. Iako su se razne oligarhije smjenjivale, ona je bila stvarna vladarica. A onda je došla eksplozija. Antiklerikalne latinoameričke administracije došle su na vlast kao rezultat reakcije protiv crkvenog isključivog monopola na svim poljima društvenog života, te njenog kolosalnog bogatstva. Taj monopol je bio razbijen, a bogatstvo konfiscirano. Ogromni crkveni zemljoposjedi razdijeljeni su seljacima bezzemljašima. Najjača eksplozija bila je ona u Meksiku početkom 20. stoljeća. U Meksiku je Katolička crkva držala u svojim rukama više od trećine ukupnog bogatstva zemlje. Zajedno sa svojim laičkim partnerima – krupnim zemljoposjednicima, ona je uistinu bila najveća kočnica cjelokupnog razvitka meksičkog naroda. Kad je država počela provoditi konfiskaciju i eksproprijaciju bogatstva Crkve, hijerarhija je digla galamu do neba i okrivljavala revolucionarne snage za progonstvo religije, iako one nisu namjeravale ukinuti religiju. Ali, na te državne poteze Crkva nije reagirala samo vikom i galamom. Ona je potaknula vrlo destruktivan građanski rat koji je gurnuo Meksiko unazad i obilježio cijelo desetljeće (1920-30) bunama, ustancima, masakrima i atentatima. Katolički biskupi, svećenici, redovnici, pa čak i redovnice, aktivno su učestvovali u svemu tome. U atentatu na meksičkog predsjednika Alvaro Obregona 1928.g. glavni organizator je bila “majka”- nadglednica jednog samostana. Ona je išla i dalje i tražila pomoć i intervenciju USA. Katolici u  Sjedinjenim Državama bili su mobilizirani, a neki su čak tražili “preventivni rat” protiv Meksika. Iza tih poziva stajala je jedna moćna sila sa kojom je meksička Vlada u zadnje vrijeme ratovala. To su bile neke američke divovske korporacije koje su imale velike interese i profite u Meksiku i koje su se duboko uvukle u ekonomski život nacije kontrolirajući mnoge sektore.

VATIKANSKE MILIJARDE 15

Nakon udarca na crkveno bogatstvo, Meksiko je 1929. uveo Konstituciju (Ustav) koja deklarira, da je sve prirodno bogatstvo zemlje narodno vlasništvo. Sjevernoameričke korporacije (naročito za naftu, bakar, srebro) digle su silnu graju, jer su im interesi u Meksiku bili ozbiljno ugroženi. Ipak su dio svog eksploatacijom stečenog bogatstva morale vratiti meksičkoj državi. I tada su na svijetlo dana izašla dva do tada tajna partnera, a to su bila Katolička crkva i velike korporacije, pa se mogao vidjeti neobičan i bizaran spektakl. “Sveta majka crkva” koja se bori za interese USA korporacija s jedne strane i korporacije koje se bore za duhovne i materijalne interese “jedine prave religije”!

Ovaj nesveti savez gotovo je doveo do intervencije Sjedinjenih Država u Meksiku. Katolička crkva je organizirala atentat na Predsjednika Meksika, a američke korporacije su pomagale političkim spletkama i mitom. Jaka propaganda, pritisak Vatikana, američka katolička hijerarhija i novac korporacija doveli su javno mnijenje gotovo do točke usijanja. Ali američka Vlada je izdržala pritisak i postupila mudro i – nije vojno intervenirala. Predsjednik Roosevelt je interese svoje zemlje stavio na prvo mjesto, kao i uvjerenje, da se Sjedinjene Države ne trebaju miješati u unutarnje stvari i konflikte u Meksiku. U suprotnom, to bi ugrozilo ne samo dobrosusjedske odnose dviju zemalja, nego bi izazvalo sumnju i neprijateljstvo ostalih latinoameričkih zemalja. I tako su pokušaji Katoličke crkve da vrati svoje bogatstvo u Meksiku, pa makar i po cijenu građanskog rata i prolijevanja krvi, neslavno propali. Ali, otada je na vidjelo izišao jedan savez između prividno suprotstavljenih sila, a to su Katolička crkva i moćne američke korporacije (koncerni), a taj savez i danas odlično funkcionira. U nadolazećim desetljećima ovo partnerstvo je postalo tako čvrsto i moćno, da je u velikoj mjeri utjecalo na političke, ekonomske i ideološke prilike, ne samo u USA, nego i u Evropi i zapravo u cjelokupnom zapadnom svijetu, a čime ćemo se pozabaviti u narednim poglavljima.

 

(Nastavlja se…)

(1169)

Print Friendly, PDF & Email

Facebook komentari

komentara