KORIZMENA FARIZEJŠTINA

Na pisanje ovoga teksta potaknula me, meni pomalo neshvatljiva, ali u svakom slučaju na razini dječjeg vrtića, reakcija jedne moje virtualne poznanice kojoj internetski nadimak neću namjerno spominjati i time joj raditi besplatnu reklamu. U krajnjem slučaju, ne mora to biti baš ona, jer takvih bi se komentara moglo čuti od bilo koga i bilo kada, a čitajući razne portale na internetu primjećujem da ih ima pravo more sličnih. Uglavnom, radi se o vremenskom razdoblju koje se proteže od Pepelnice ili Čiste srijede do Velikog četvrtka kada započinje Uskrsno trodnjevlje, pa ću se ja ovim tekstom malo osvrnuti na vrijeme korizme, odnosno provođenja pokore kojom se vjernici Zapadnog kršćanstva pripremaju za Uskrs. Korizma obično traje četrdeset dana, te se stoga naziva još četrdesetnica i tada se vjernički puk odriče koječega što ostalih 325 dana u godini redovito prakticira, kao što su recimo tračevi, ogovaranja, psovanja drugima sve po spisku, seksa, prežderavanja, opijanja te svih sličnih gadosti i devijacija. Naravno da bi bilo puno svrsishodnije kada bi okrenuli situaciju, pa 40 dana u godini radili gluposti, a ostalih 325 živjeli po principima vjere u koju se zaklinju, ali ne… Ovako je puno bolje, jer će već nekako preživjeti to razdoblje, naravno ako uopće izdrže i jedan dan, iako bi kao pravi i istinski vjernici po istim tim postulatima vjere trebali živjeti uvijek, dakle svih 365 dana u godini. Ovakvo licemjerstvo odricanja u korizmi nečega što inače svakodnevno konzumiraju u neograničenim količinama za njih je zapravo grandiozno obilježavanje vjerovanja i pokore Svevišnjem, a za one koji to nemaju potrebe glumiti samo 40 dana godišnje je farizejstvo par exellence.

Korizma je još jedna izmišljotina koja blage veze s Biblijom nema, jer se kao i gomila ostalih događaja, tamo uopće ne spominje. Ako vas zanima što znači uzrečica posipati se pepelom, onda se upravo sjetite korizmenog vremena, ali i činjenice da datira tek iz jedanaestog stoljeća od kada se vjernici na Pepelnicu posipaju produktom spaljenih blagoslovljenih palminih i maslinovih grana i time ulaze u pripravu za najveći kršćanski blagdan Uskrs. Zanimljivo je da isto to kažu i za Božić, pa ja već godinama čekam hoće li se crkveni ljudi konačno odlučiti koji je to blagdan za njih najveći. Ali, pustimo to…

U korizmi Crkva od katoličkih vjernika traži molitvu i dobra djela, te po mogućnosti post, ali naravno da nikome neće pasti na pamet gladovati četrdeset dana i time pokazati stvarnu pokoru, nego će se – pogotovo u Hrvatskoj – odreći stvari koje ionako ne mogu kupiti i priuštiti, pa ispada da su silno involvirani u vjerske običaje. Što se molitve tiče, naravno da će i tu pokazati svoju katoličku i kršćansku odanost vjeri, jer će svako jutro započeti sa: „Molim te Bože da danas ništa nije poskupilo…“, dok će dobra djela manifestirati na različite načine, prvenstveno ne gledajući na televiziji ono što ni inače ne gledaju, a omiljene serije će snimiti, pa na Uskrs pogledati u kompletu, jer se na taj dan ionako nitko ne pretrgne od nekog prevelikog posla. Uz sve ovo čega bi se trebali pridržavati, uvijek se nađe još neka preporuka s hrvatskog katoličkog hijerarhijskog vrha, pa je ovih dana sisački biskup i predsjednik komisije HBK Iustitia et Pax provalio vjernicima skoro pa naređenje da u vrijeme korizme nikako ne idu šopingirati po raznim bezbožnim trgovačkim centrima, koji se još i usude – gle čuda, kao i Crkva – raditi nedjeljom. Dakle, nakon što su se vjernici odrekli kojekakvih zemaljskih užitaka, sada se trebaju odreći i odlaska u trgovinu nedjeljom, a s obzirom da skoro ništa od raznoraznih kerefeka ovih dana ne konzumiraju, iz dućana im ništa niti ne treba.

Uglavnom, korizma je samo još jedna stavka u vječitom, od Crkve propisanom i za vas poželjnom odricanju, mučenju, teškoćama i prolasku kroz životno trnje i svim ostalim pasijama kojih je Sveto pismo puno kao šipak, a nakon kojih ionako na kraju po svemu sudeći završite još i u paklenim vječnim mukama, jer vam djeca i ostali potomci nemaju niti namjeru niti novaca plaćati mise zadušnice koje bi vas iz tog pakla izbavile.

Ovim tekstom ne želim nikoga uvrijediti i povrijediti, a ponajmanje one prave i istinske vjernike koje osobno poznajem i za koje znam da svoju korizmenu pokoru vrše iskreno i u tišini, ali nažalost znam i puno više onih drugih koji to rade iz pomodarstva i novokomponirane vjerske prosvijetljenosti, a takvi mi se jednostavno ne sviđaju, jer promoviraju vlastito licemjerje kojega izgleda  – kao i pravoga smisla korizme – uopće nisu svjesni.

(2677)