MOŽEMO

Parlamentarni izbori su nam pred vratima, a razgovarajući s mnogima vidim da, kao ni ja, zapravo nemaju pojma za koga glasati. Sve su to već uglavnom istrošene face, korumpirani ne samo pojedinci nego čitave stranke, kojekakvi lovci u mutnom bez ijednog dana radnog staža ili propali bivši tajkuni kojima je ponestalo novca pa idemo malo u Sabor da bar iduće četiri godine dobijemo kakav džeparac. S druge strane, primjećujem i neke navodne pjevače koje je odavno pregazilo vrijeme i više ih nigdje ni za voditelje nekih opskurnih emisija neće te su naglo shvatili kako su baš oni ti koji će svojim naknadno probuđenim domoljubljem, kojega ni u tragovima nije bilo kada je to isto domoljublje trebalo pokazati, spasiti Hrvatsku od ne znam čega, jer to ni oni ne znaju, iako bi je trebalo ponajprije spašavati od njih samih. Usput, kad već spominjem te face, ista je stvar i sa strankama koje nas već trideset godina sustavno uništavaju svjesne svoje nemoći, ali plivajući na nekoj staroj slavi okupljaju svoje glasače već davno utopljene u moru njihovih nesuvislih i nemogućih obećanja. Tu mislim prvenstveno na SDP i notorni HDZ koji bi, da je pravde i prava u ovoj državi, već odavno bio zabranjen jer toliko korupcije, nepotizma, pljačke i ostalih cirkusarija koje su članovi sa stranačkom iskaznicom HDZ-a napravili teško da bi se našlo i u onim najvećim banana državama gdje je demokracija nepoznat pojam i gdje se na vlast uglavnom dolazi oružjem i silom, dakle zakonom jačega. U svemu tome sada se pojavio i neki Domovinski pokret, čuj imena za dvadeset i prvo stoljeće, na čijem čelu je tamburaški pobjegulja iz vremena kada je svaki odgovoran i moralan čovjek stao u obranu vlastite zemlje, a ne pobjegao na drugi kraj svijeta u strahu od petarde, a kamoli granate. Njih spominjem posebno, iako ima još takvih i sličnih bisera, iz jednostavnog razloga jer ih se percipira kao tri najjače snage u zemlji i najzanimljivije glasačima što implicira odmah i samu strukturu glasača koji su i do sada, a i dalje će glasati za njih jer za druge jednostavno ne žele čuti, pa će biti poslušni vojnici svojih partija taman nas sve zajedno do kraja odveli u propast. U tom moru kojekakvih isluženih kvazipolitičara postoje i neki novi, nepodopštinama političkih starosjedilaca neiskvarenih ljudi koji bi mogli promijeniti sliku ove jadne zemlje jer Hrvatska više niti ima resursa, a niti vremena za eksperimente, prodaje svega i svačega, jer se više ništa prodati niti nema, stoga je ispočetka treba postaviti na noge i vratiti vjeru u poštenje barem nekolicine onih koji se bave politikom ne da bi sebe osigurali nego da bi ovoj zemlji, ako ništa drugo, dali bar nadu da se može i mora bolje. Ja sam osobno takve prepoznao u nekoliko stranaka, a prvenstveno u političkoj platformi Možemo, jer živim u Zagrebu i znam koliko su se u Skupštini glavnoga grada borili protiv onoga koji već dvadeset godina devastira Zagreb zajedno sa svojim priljepcima koji su frustrirani još od doba Tuđmana kada su izgubili zagrebačke izbore i nikako da se vrate na vlast.

Platforma Možemo nekako mi vraća vjeru da bi se njihov model borbe za Zagreb uspješno mogao primijeniti i na ostatak Hrvatske, prvenstveno kao borba za radnička, ljudska prava, bolje gospodarstvo, očuvanje još malo ovog zelenila koje imamo i nadasve pokušaja vraćanja onog stvarnog, ljudskog dostojanstva građanima Hrvatske bez mahanja zastavama i urlikanja domoljubnih pjesama jer je to vrijeme odavno prošlo. Ovoj zemlji trebaju mladi, pametni i neiskvareni ljudi, te oni stariji koji će svojim iskustvom znati usmjeriti te mlađe na pravi put. Politička platforma Možemo ne dijeli nas na crvene i crne, ustaše i partizane, domoljube i oni koji to, u nečijim ograničenim mozgovima to nisu, već se upravo protiv takvih pojava bori i to je prava vrijednost koja meni, kao bivšem branitelju koji ne živi u prošlosti i koji je svoje domoljublje dokazao kad je to bilo nužno, treba. Ukoliko stranačka vojska glasača konačno ne uvidi da su njihovi idoli potpuno potrošeni ili nas vraćaju u bitke koje su odavno završile, ovoj se zemlji ne piše dobro, iako je teško zamisliti da može još gore, ali na svašta smo od njih navikli pa je i takav scenario moguć. Dakle, ukoliko ti i takvi sami ne uvide da ovo što sada imamo neće dobro završiti, a vječito se kunu u mladost na kojoj svijet ostaje, onda neka i dalje žive u uvjerenju kako im ti i takvi mogu donijeti blagostanje koje već trideset godina čekamo, a nikako da dođe. Zato baš i trebaju neopterećeni aferama, borci za istinsku demokraciju, oni koji neće dozvoliti da se krše osnovna ljudska prava, a to platforma Možemo svakako je. Zato je vrijeme da one koji nas tolike godine sustavno uništavaju konačno pošaljemo u ropotarnicu povijesti i glasamo za neke nove ljude, neopterećene prošlošću koju treba pamtiti, ali ne i zloupotrebljavati u neke jeftine svrhe, pa među tim novima izabrati one za koje mislite da će nam svima zajedno poboljšati živote, a na ovim će ih izborima zasigurno biti. Zato zaboravite ove koji su vam već uništili živote, potjerali djecu preko granice i dali vam mirovine koje nisu dostatne za tjedan, a kamoli mjesec dana normalnog života. Izaberite neiskvarene, nepotkupljive i normalne ljude iz spektra stranaka koje vam nisu stavile ruku u džep i iz njega nekim nebuloznim zakonom izvukle posljednju kunu, glasajte za one koji se tek trebaju i žele dokazati, a znam da i vi i ja to Možemo!

(44)

Print Friendly, PDF & Email

Facebook komentari

komentara