NASILJE NAD ŽENAMA

Koliko god to zvučalo ružno i čudno, u Hrvatskoj je svaka treća žena izložena nasilju u obitelji. Nasilje nije samo fizičko, ono može biti ekonomsko, verbalno, psihičko i emotivno. O nasilju se ne govori često u društvu, počinje se pričati kad već bude kasno i kad netko smrtno strada od fizičkog oblika nasilja. Ovdje moram napomenuti da postoji postotak muškaraca koji su također izloženi nasilju od strane partnerica, ali to je puno manje nego što partneri zlostavljaju partnerice. Žene trpe nasilje jer u puno slučajeva ne rade i ne mogu biti ekonomski neovisne, neke to rade zbog djece, iako su to za tu istu djecu vrlo traumatična iskustva, pa nerijetko i ona sama kasnije postaju nasilnici kao oblik ponašanja kojemu su godinama svjedočila. Osim toga, postoji i nasilje roditelja nad djecom, ali i obrnuta situacija, kad dijete sustavno maltretira roditelje. Obrasci ponašanja su različiti i razlikuju se od obitelji do obitelji. Rijetko tko zna što se događa iza zatvorenih vrata, a i oni koji to znaju uglavnom šute jer se ne žele miješati.

Jedan od sporednih generatora nasilja u obitelji je čak i crkva koja propovijeda da je žena podložna muškarcu i to je nešto što je strašno. Ovo nije iz nikakvih studija, već osobno iskustvo koje sam čuo u jednoj zagrebačkoj crkvi. O nasilju se radi i kada nekome nanosimo tjelesnu ozljedu, kada ga sustavno verbalno ponižavamo, kontinuirano vičemo na onu drugu stranu, ismijavamo i vrijeđamo, ograničavamo kretanje i posesivno kontroliramo ili prisiljavamo na seksualne odnose što je klasično silovanje bez obzira što se događa u braku. Sve to ostavlja trajne posljedice posebno na djecu koja su prisutna tim roditeljskim svađama, a strana koja je slabija može zadobiti ozbiljne tjelesne posljedice, pa čak i smrt. Zato je prijeko potrebno ratificirati takozvanu Istanbulsku konvenciju što je inače naziv za Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju te borbu protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja. A sve one koje u toj Konvenciji muči riječ rod i sputava da je usvoje, treba reći da se ne radi o nikakvoj rodnoj ideologiji već na prevenciji zaštita žrtava nasilja. Usput, riječ „rod“ se u znanosti koristi već jako dugo i zaista nije jasno zbog čega su se pojedinci uhvatili te rodne ideologije, jer neprihvaćanje znanstvenog obrazloženja nije ništa drugo nego također jedna vrsta ideologije.

(76)