POVRATAK ČAČIĆA

Dana 20. lipnja 2014. Radimir Čačić izašao je iz zatvora i odmah se obratio novinarima poručivši im kako će do jeseni i službeno osnovati političku stranku nazvanu Reformisti. U planu mu je predložiti konkretne programe i projekte jer je po njegovom mišljenju hrvatska politička scena već jako dugo zapravo polarizirana i ideologizirana pa se uglavnom ne glasa za kvalitetne kandidate već „za“ ili „protiv“. Objašnjavajući zašto velika većina hrvatskih birača ne izlazi na izbore problem vidi u tome što mnogi jednostavno nemaju kome dati svoj glas. Kao tri glavne točke programa nove stranke istaknuo je pravo vodstvo, radna mjesta i gospodarstvo, a za sadašnju je vladajuću garnituru konstatirao kako nema dovoljno rezultata za izvlačenje zemlje iz krize. Čačić je progovorio i o konstataciji bivše stranačke kolegice Vesne Pusić kako je upravo bivši zatvorenik jedini i glavni krivac što se rejting HNS-a dva puta srozao na ispod dva posto, na što je on optužio stranačko vodstvo i rekao kako je, dok je on bio član stranke HNS i ušao u Vladu. Ovdje možemo primijetiti još jedan hrvatski paradoks, s Čačićem ili bez njega to je danas jedna potpuno marginalna stranka koju vjerojatno ne podupiru ni obitelji članova HNS-a, ali usprkos tome drži vrlo važne resore i ministarstva što apsolutno ničime nisu zaslužili, a ponajmanje izbornim rezultatima već dizanjem ruku u Hrvatskom saboru i Vladi za sve Milanovićeve, uglavnom neuspješne, pokušaje da gospodarski osnaži državu.

POVRATAK ČAČIĆA

Možemo mi voljeti Radimira ili ne, ali nepobitna je činjenica da HNS-ovim ministrima jedini posao ostaje statirati u ministarskim foteljama i podupirati ne ono što su sami smislili već ono što im vladajući i brojčano nadmoćniji SDP nameće, a sve to na račun mizerne potpore birača. Zbog toga bi HNS nakon sljedećih parlamentarnih izbora zajedno sa svojom lidericom Vesnom Pusić mogao otići u ropotarnicu povijesti jer po svemu sudeći neće uspjeti prijeći ni onih famoznih pet posto koliko bi im bilo potrebno da uopće ostanu na političkoj sceni Hrvatske. Isto će tako biti jako zanimljivo vidjeti tko će nakon izvjesnog izbornog debakla uopće htjeti i željeti ostati u takvom HNS-u, jer je to prvenstveno stranka karijerista bez ikakve vizije za opće dobro, okrenuta prije svega osobnim probitcima . Nikada Vesna Pusić ne bi obnašala visoku funkciju ministrice da nije bilo Radimira Čačića, a kada se ovaj našao u problemima prva ga se odrekla. Isto je i sa ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom za kojega zasigurno nitko izvan njegovog rodnog mjesta u Hrvatskoj ne bi čuo da mu upravo Čačić nije to omogućio, a tu je i uvijek prisutan Srećko Ferenčak koji bi već odavno postao prošlost da Radimir Čačić nije uporno tvrdio kako je dotični nevin iako se za njim vuku itekakvi repovi, a i sam se nekoliko puta našao na rubu sudskog procesuiranja. Posebna priča je ministrica Mrak-Taritaš kojoj je jedina referenca očito srozavanje ionako do dna srozanog ugleda stranke kojoj pripada, jer nitko zapravo ne razumije što ona radi, a o njenoj stručnosti i kompetentnosti za funkciju koju obavlja ne može se pronaći baš ništa pozitivno i vrijedno spomena.

Čačić je zatvorske dane očito vrlo dobro iskoristio, naime, imao je pregršt vremena napisati program svoje nove stranke i dobro razmisliti o svom budućem povratku na političku scenu. Što god se u budućnosti događalo, a valja nam pričekati do jeseni, Radimir Čačić, za razliku od recimo Ive Sanadera, nipošto nije politički mrtvac i sigurno postoji niz elemenata koji mogu etablirati ovog bivšeg zatvorenika i jednog od utemeljitelja HNS-a iz njihovih najboljih dana, što se za potrošene Vesnu Pusić, Ivana Vrdoljaka i Anku Mrak-Taritaš nipošto ne može reći. Oni su svoje u politici odslužili i to, po svim anketama i izjavama boljih poznavatelja hrvatske političke scene, izrazito loše.

 

(740)

Facebook komentari

komentara