PRIZIV NESVIJESTI

Po Ustavu, najvišem aktu jedne države, Hrvatska je sekularna zemlja, tako barem piše u toj lijepoj knjižici, ali koga briga što je tamo napisano jer imamo mi svoju savjest koja je iznad svega, pa i Ustava. Već odavno znamo da je iznad Sabora Republike Hrvatske samo Bog, a sad smo naučili da i iznad Ustava postoji nešto što se zove savjest. Naime, nizu državnih, dakle onih koje svi mi plaćamo, bolnica što pršte savjesnošću kao one u Požegi, Zagrebu, Kninu, Vinkovcima i Našicama, pridružila se još jedna zagrebačka bolnica znakovitog imena Sveti Duh. U tim, ponavljam, državnim bolnicama žene ne mogu obavljati pobačaje, jer čim uđete kroz njihova vrata zapljusne vas silna količina savjesti, one vjerske naravno, koja se iz ginekološke ambulante širi i cirkulira po svim odjelima, pa gdje god krenuli možete je nožem rezati. Najveća koncentracija savjesti je ipak, kao što već napisah, na svu sreću zadržana tamo gdje stoluju ginekolozi, jer ukoliko zatrebate neurologa možda vas ipak pošalje recimo na CT glave uz uvjet da i odjel neurologije nije kontaminirala ta ogromna količina savjesti i liječnik odluči da ne želi kopati po vašoj lubanji iz tko zna kojih razloga. Savjest ginekologa koja se gore od virusa ebole po svijetu širi hrvatskim, opet ponavljam, državnim bolnicama počela je uzimati sve više maha i tko zna hoće li se i kako zaustaviti. Mi jesmo na papiru sekularna država, ali skoro devedeset posto stanovništva se izjašnjava vjernicima te valjda zato ginekolozi imaju pravo odbiti napraviti abortus onom ostatku od par posto ateističkih, agnostičkih i feministički nastrojenih babetina koje bi ubijale male Hrvate, jer ionako nas stalno nekako fali, a i vjernice nikada ne bi pomislile na takvu blasfemiju kao što je otići na abortus iz jednostavnog razloga što je lokalni svećenik na nedjeljnoj misi dijagnosticirao kako život počinje začećem i Amen.

Valjda milijunti puta ponavljam kako sam protiv pobačaja, ali isto toliko puta rekoh da žena ima pravo sama odlučivati što će učiniti sa svojim tijelom ukoliko ne želi roditi dijete iz bilo kojeg razloga, jer zasigurno na abortus ne ide iz puke dosade i zabave. Međutim, netko ženi to pravo u državnoj bolnici želi oduzeti i čim uđe u ginekološku ambulantu, gdje dotične liječnice i liječnike svi plaćamo, probudi im se onaj mali anđeo na jednom ramenu i pobijedi maloga vraga na onom drugom, pa se rezultat te strašne borbe između dva bića nazove priziv savjesti. Ipak, ako taj nesretni abortus odluče napraviti u privatnom aranžmanu, onda tu istu savjest spomenuti liječnici mogu malo poslati na šetnju, taman koliko zahvat traje te da se priziv savjesti ne bi pretvorio u grižnju savjesti. Dakle, u bolnici Sveti Duh više nećete raditi abortuse, tako nam Bog pomogao, a ukoliko to ipak odlučite prošećite par tramvajskih stanica dalje do druge bolnice, još jedne znakovitog imena, Sestre milosrdnice gdje će vas dočekati pravi performans nekakve laičke udruge koja tamo paradira i moli za sve grješnice kojima pobačaj padne na pamet. Znači, imamo Sveti Duh gdje je priziv savjesti stupio na snagu, zatim Sestre milosrdnice gdje će vas besplatnim savjetom i molitvom odgovoriti od mogućeg abortusa, klinika za ženske bolesti i porode nam se zove Petrova, jer je tamo crkva Svetog Petra i gdje priziv savjesti, nadam se, još nije stigao, a ne znam ni kakva je situacija sa savješću recimo na Rebru, ali se iskreno nadam da barem tu bolnicu neće preimenovati u nešto sveto, primjerice KBC Sveti Ivan Pavao II., jer ipak je on jako volio Hrvate pa je red da mu se na neki način i mi u metropoli odužimo. A vi, ateističke, agnostičke i feminističke babe koje bauljate po abortusima umjesto da se držite metle i pegle, ovo je sarkazam naravno, dobro se raspitajte gdje ćete to obaviti jer Hrvatska je silno savjesna zemlja i valjda nam je zato Remetinec sve popunjeniji pravim Hrvatima i katolicima.