PRVA DAMA EVANĐELJA – 1. POGLAVLJE

TKO JE MARIJA MAGDALENA?

Zvali su je svakakvim imenima, za neke je bila svetica, za neke bludnica, vještica, grešnica, ikona svih feministica, Isusova supruga, a ponajviše je bila žrtva, religijska naravno, u svijetu gdje dominiraju muškarci, a oni koji su je posebno štovali smatrali su je zaslužnom za nastavak svete krvne loze. Sve je to bila Marija Magdalena o kojoj znamo uglavnom samo ono što piše u evanđeljima, pa ću na taj način i pokušati pisati o njoj, jer za njezino stvarno postojanje ne postoje relevantni povijesni dokazi.

Marija Magdalena posebno se štuje u jednom malom mjestu u francuskoj Provansi nazvanom St. Maximina, gdje ona zaista ima poseban status i svoj poseban dan u nedjelju neposredno prije svetkovine blagdana te posebne žene. Naime, 22. srpnja stanovnici tog malog gradića iznose relikviju, zapravo lubanju uokvirenu zlatnom maskom za koju se vjeruje da pripada upravo njoj. Po legendi, Marija Magdalena je  u Provansu stigla već u poodmaklim godinama i navodno je tamo i umrla. Zanimljiv je taj fanatizam obožavanja iako uopće nije jasno kako bi se jedna palestinska Židovka mogla naći u južnoj Francuskoj, a postavlja se i pitanje zašto joj pripadnici Sionskog priorata, ukoliko je to točno, pridaju toliku pozornost  nadasve čast koju su rijetko kome ikada iskazivali. Što god se o njoj govorilo, vjerovali ljudi u njeno postojanje ili ne, činjenica je da niti jedna ženska osoba kroz povijest nije izazvala toliko kontroverzi kao Marija Magdalena. Posebno je smetala navodno silno pobožnim muškarcima pa je papa Grgur Veliki već krajem šestog stoljeća doslovno i bez ograde naziva kurvom koja je samo zaslugom Isusa iskupljena od grijeha. Kršćani onoga vremena, a drugačije nije niti danas, objeručke su prihvatili tu njegovu tezu, pa je kroz stoljeća ovakav njen status doveo do očitog paradoksa, jer se s jedne strane smatrala bludnicom i grešnicom, a s druge sveticom. Za mnoge poklonike te, po njima, izuzetne žene, ona je osoba koja stoji praktički odmah iza Djevice Marije, a čak i oni najobrazovaniji odmah će se uhvatiti one Marije Magdalene iz evanđelja i reći da je bila samo obična prostitutka.  Njen navodni brak s Isusom također se ne prihvaća jer u tom slučaju on nikako ne može biti Sin Božji, pa su od Marije Magdalene napravili totalno aseksualno biće, nešto slično ili čak isto što su napravili i sa Djevicom Marijom. Za razliku od nje, Marija Magdalena u kongregaciji svetaca ima status bludnice koja se preobratila i ništa više, stoga još više pozornosti privlači ta njena silna prisutnost, posebice posljednjih dvadesetak godina, jer se ona u evanđeljima spominje vrlo rijetko. Međutim, tu je izmišljenu priču o Magdaleni stvorila upravo Crkva jer ukoliko ćemo se pozivati na četiri evanđelja njezin je lik u Novome zavjetu potpuno drugačiji od onoga kako ga je Crkva zapravo kroz stoljeća prezentirala, a njena je uloga puno značajnija od pukog prikazivanja nje kao osobe iz koje je istjerano „sedam zlih duhova“.

PRVA DAMA EVANĐELJA

Međutim, njena je uloga puno izraženija jer nam se sugerira njena prisutnost kad je Isus razapinjan kao i o tome, iako su tu četiri evanđelja dosta kontradiktorna, da je ona prva svjedočila Isusovu uskrsnuću, prva koja je vidjela njegov izlazak iz groba i prva kojoj se Isus nakon uskrsnuća obratio. Naravno da je Crkva skupa sa svojim apologetima tu činjenicu pokušala na sve načine, u najmanju ruku, prikriti te kroz stoljeća navode samo muške Isusove sljedbenike kao prve i prave apostole. To najbolje možemo vidjeti u slučaju Petra koji je stekao naslov „Prvog apostola“, dakle onaj što je opisan kao najvažniji i jedini posrednik između Isusa i svih ostalih tadašnjih i budućih naraštaja vjernika. Sve zapravo proizlazi iz one svima poznate navodne Isusove izreke kako je Petar stijena i na toj će stijeni sagraditi Crkvu svoju, dakle izjave koja je u samoj svojoj biti vrlo dvosmislena i često se pogrešno tumači. Usput, nanosi itekakvu nepravdu Mariji Magdaleni kojoj je Isus zapravo povjerio apostolsku službu kada joj se obratio i rekao neka baš ona prenese ostalima vijest o njegovu uskrsnuću. Zanimljivo je i to da joj je ona prva pracrkva priznala naslov Apostola Apostolorum, međutim zbog raznih prepravljanja i namjernih iskrivljavanja činjenica, današnja Crkva to pravo „Prvoga među apostolima“ apsolutno pridaje Petru i stavlja ga u položaj onoga tko je zapravo bio prvi koji je Isusa vidio nakon što je uskrsnuo. Činjenica da je to bila ipak žena stoljećima je zbunjivala i mučila teologe pa se svojevremeno kroz povijest počela provlačiti hipoteza, jako nabijena mizoginijom, gdje je taj slučaj prvoga viđenja Isusa zapravo opisan kao situacija da će vijest zasigurno biti prenesena ukoliko se objavi ženi, što naravno implicira i drži se strogo nekog suludog objašnjenja o, kako bi danas najjednostavnije rekli, sklonosti žena da tračaju i nikako za sebe ne mogu zadržati ništa što vide ili čuju. Petrovo prvenstvo apologeti i teolozi prozirno objašnjavaju kroz onu već spomenutu rečenicu da je on stijena na kojoj će Isus navodno utemeljiti svoju Crkvu, pa tumače kako je Isus Petru zapravo tom izjavom predao sudačku, upravnu i svećeničku vlast u svojoj Crkvi te time, kako oni kažu, jasno navijestio osnutak duhovnog kraljevstva pod imenom Crkve.

U posljednje vrijeme veliki dio znanstvenika jasno daje do znanja kako su žene imale puno veću i važniju ulogu u Isusovu poslanju nego što to Crkva priznaje sve do današnjeg dana, a veliku ulogu u tome odigrala je stalna borba žena zbog prava na zaređivanje koju Katolička crkva, za razliku od Anglikanske, oduvijek kategorički odbija. Uloga žena potpuno je marginalizirana kada je Crkva prihvatila utjecaj sv. Pavla, njegovih poslanica, izjava i djelovanja općenito, kojima žene smatra nižim bićima te to kroz svoj opus uopće ne krije. Iz svih se evanđelja jasno dokazuje kako su Isusovi sljedbenici i učenici zaista bili samo muškarci, jedino Evanđelje po Luki sugerira kako su Isusa slijedile i žene što je potpuna, još jedna u nizu kontradiktornosti Novoga zavjeta, jer sva ostala prihvaćena evanđelja zajedno govore o tome kako su se kod križa u trenutku razapinjanja Sina Božjeg odjednom pojavile samo žene, naime niti jedan od njegovih učenika nije bio tamo. Marija Magdalena u svakom slučaju je bila prisutna i iskrivljena slika o njoj govori isključivo o sljedbenici koja je nekako uvijek u sjeni svih tih muškaraca oko njega, siromašna i donekle jadna bludnica koja bi zasigurno takva i ostala da se kasnije većina bibličara nije složila kako je zapravo Marija bila vrlo neovisna osoba koja uopće nije bila siromašna već je svojim imetkom uzdržavala kako samog Isusa tako i njegove učenike i sljedbenike. U svemu tome zanimljivo je još nešto, naime sve žene koje se spominju u kanonskim evanđeljima ili su nečije žene ili majke, jedino je Marija Magdalena potpuno neovisna osoba. Puno o njoj bi se moglo saznati iz Gnostičkih evanđelja kojih ima preko pedeset, ali ih je tadašnja pracrkva jednostavno proglasila heretičkima, pa su periodički uništavana. Radi se o ranim dokumentima pronađenima u Nag Hammadiju i samo Crkva zna zbog čega su oni predstavljali toliku opasnost za nju. Među tim doslovno zabranjenim tekstovima postoji i Evanđelje po Mariji koje se odnosi upravo na Mariju Magdalenu, a ne na Djevicu Mariju kako se to dugo vremena pretpostavljalo, a očito je najveći problem bio taj što joj upravo Gnostička evanđelja priznaju pravo prvenstva nad svim ostalim Isusovim učenicima, pa je iz njih razvidno kako je Isus zapravo Mariju Magdalenu, a ne Petra izabrao kao nekoga tko će ga jednoga dana naslijediti. Osim toga, upravo je Petar bio njen najveći neprijatelj pa tako u gnostičkom Evanđelju po Tomi možemo saznati što je mislio o njoj kad je rekao: „Neka nas Marija ostavi, jer žene nisu dostojne života.

Postoji niz, za Crkvu blasfemičnih i neprihvatljivih izjava baš u tim gnostičkim tekstovima, pa se crkvenjaci već stoljećima opiru činjenici kako odnos između Marije Magdalene i Isusa nije bio tako bezazlen kako to prikazuje Novi zavjet. Naime, gnostičko Evanđelje po Filipu vrlo razvidno daje i objašnjava prirodu njihova odnosa: „A Krist ju je volio više od svih učenika i često joj je ljubio usne. Ostale učenike je to vrijeđalo, pa su negodovali. Rekoše mu: `Zašto nju voliš više nego nas?` Spasitelj im odgovori: `Zato što vas ne volim kao što volim nju.`“ Upravo su te i slične stvari smetale Crkvi, jer se ovime dokazuje ne samo da je Isus zapravo Sin Čovječji – kako se i sam u više navrata naziva – nego i nepotrebnost celibata koji je uveden upravo zbog njegove navodne čistoće u seksualnom smislu. Još je jedna rečenica u tom Evanđelju po Filipu vrlo indikativna ukoliko je se bolje promotri i pokuša razumjeti, a glasi ovako: „Tri su uvijek išle za Gospodinom: Marija, njegova majka, sestra mu i Magdalena, koju su nazivali njegovom družicom. Njegova sestra, majka i družica zvale su se Marija. A Spasiteljeva družica je Marija Magdalena.“ Naravno da danas ta formulacija družica ima sasvim drugačije značenje, međutim u ono je vrijeme, a to nam sugerira i izvorna grčka riječ, značila bračnu družicu ili spolnu partnericu, pa gnostička evanđelja nikako ne možemo odvojiti od onih novozavjetnih iz jednostavnog razloga što sadrže isto toliko podataka kao i Ivanovo, Lukino, Markovo i Matejevo evanđelje.

 

Copyright by D&D

 

(1018)

Facebook komentari

komentara