SEDMO NEBO

 
Ako ste subotnje predvečerje i večer kao ja, zbog zdravstvenih razloga, prisiljeni provesti u krevetu tada vam je internet idealan medij za skraćivanje vremena pogotovo u ovo predizborno vrijeme kada se poznate, manje poznate ili potpuno nepoznate stranke, udruge, koalicije ili nezavisne liste politički prepucavaju. Zbog nadolazećih izbora ove je subote HRT organizirala okupljanje svih onih što u Hrvatski sabor žele preko glasača s prebivalištem stacioniranih u VII. izbornoj jedinici, jednoj gotovo nakaradnoj teritorijalnoj tvorevini koja se od jugozapadnog dijela Zagrebačke županije via Karlovačke županije prostire sve do istočnog dijela Primorsko – goranske županije, a obuhvaća čak i južni dio Grada Zagreba. Tim su se biračima, dakle, na TV-u ukazali svi oni koji od njih očekuju kartu za četverogodišnje sjedenje u Sabornici na Markovu trgu u Zagrebu.
Počelo je predstavljanjem, što je i logično, s obzirom da veliku većinu njih potencijalni birači nikada nisu vidjeli niti su za njih čuli, pa se prvo moglo saznati kako na hrvatskoj političkoj sceni postoji nešto što se zove Abeceda demokracije, a odmah do njih smjestila se Agenda mladih demokrata – koliko se moglo razumjeti neke internetske piratske udruge – jer je dotični mladi gospodin stalno spominjao web, plus neke brojke koji je u vlasništvu svih ljudi svijeta i gdje se svi mogu uključiti. Na stolici broj tri sjedio je predstavnik Akcije mladih za što prvi puta čujem da uopće u Hrvatskoj postoji u bilo kakvom obliku, pa Akcija socijaldemokrata koja već godinama uzaludno pokušava doprijeti do birača, ali im to izgleda ni ovaj put neće uspjeti, zatim Akcija za bolju Hrvatsku čiji je predstavnik barem unio neki žar u svoje obraćanje, a do njega jedan jako ljut gospodin iz Autohtone – Hrvatske stranke prava spreman na doživotnu robiju poslati gotovo sve one koji su proteklih dvadeset godina prodefilirali hrvatskom političkom pozornicom. Pokraj tog poprilično bijesnog i decibelima nabijenog pravaša smjestio se čovjek sa naslovnica skoro svih dnevnih tiskovina ovih dana, a razlog toj neobičnoj popularnosti je navodna misteriozno stečena mirovina koju uživa pa je zato valjda po istim tim tajanstvenim kriterijima dospio i na listu koju čine Blok umirovljenika zajedno, Primorsko – goranski savez te Radnička stranka.
Nakon njih na red su došle i žene, preciznije rečeno pet dama koje su tamo poslane prezentirati Demokratsku stranku žena, čija se uzdanica na izborima odmah deklarirala kontra kukuriku i kokoda, što bi valjda trebalo presumirati da se žena drži one: nema ptice do prasice, zatim Hrvatsku demokratsku zajednicu, Hrvatsku europsku stranku, koja je svoj program predstavila kao povratak u budućnost što god to značilo, pa Hrvatska socijalno – liberalna stranka i na kraju Hrvatska stranka prava čija se predstavnica pohvalila kako su na listi te stranke za VII. izbornu jedinicu svih četrnaest kandidatkinja žene. Ovaj interesantan niz od pet dama prekinuo je predstavnik Hrvatske stranke prava – dr. Ante Starčević do kojega je sjedio član Hrvatskih laburista – Stranke rada čijoj je političkoj opciji voditelj vrlo profesionalno odmah prognozirao dobre rezultate na izborima i ulazak nekoliko kandidata u Parlament, bez objašnjenja odakle mu takva informacija, a kako se kristalna kugla i grah za bacanje nisu mogli vidjeti mogu samo pretpostaviti kako je čovjek nevjerojatno vidovit. Nakon njih na red je došao predstavnik Hrvatskog rasta, koji skraćenicu svoje udruge temelji na vrsti drveta, a istodobno mu smeta zalijevanje tratinčica po Zagrebačkoj i Ljubljanskoj aveniji, pa do njega Nacionalni demokrati koji pobjedu na izborima smatraju čudom neviđenim, a ja se slažem s prognozom njihovog člana i njegovim autoskepticizmom isto kao i većina onih koji su ovo sučeljavanje pratili. Poslije ovog pesimističnog kandidata na red su došli oni sa ipak malo više optimizma, a prva među njima bila je predstavnica Neovisne liste Ivana Grubišića, pa kandidat Saveza za promijene kojega većina poznaje sa Facebooka, ako se još itko uopće i sjeća detalja onih, uglavnom neučinkovitih prosvjeda protiv aktualno vladajućih, koji su organizirani preko te društvene mreže.
Iza mladog i nadobudnog Facebookovca smjestilo se konačno jedno poznato političko lice u funkciji predstavnika Kukuriku koalicije, a odmah do njega i čovjek iz Socijalističke radničke partije Hrvatske za koju su mnogi, pa i moja malenkost, zaboravili da je uopće još uvijek prisutna na političkoj sceni. On je svoje predstavljanje započeo konstatacijom kako je u prijašnjem socijalizmu bilo i puno dobrih stvari, a da li će ih, ukoliko dođu na vlast, zadržati i u sadašnjem ili budućem socijalizmu ostalo je nejasno. Iduća je na red došla predstavnica Zagrebačke nezavisne liste, a iza nje dva kandidata u istoj boji, prvi kao član Zelene liste, a drugi iz Zelenih zajedno, koji je odmah obznanio kako su osnovani tek prije nekoliko mjeseci, valjda sa očitom namjerom participirati samo kao prigodni ukras na izbornoj jelki.
Kad su svi tako lijepo završili svoje predstavljanje i nakon što su mnogi od njih proživjeli svojih prvih, a vjerojatno i zadnjih, pet minuta slave upućeno im je blic pitanje o teritorijalnom preustroju Hrvatske. Skoro svi su se složili kako se on mora mijenjati, a na drugo isto takvo blic pitanje koje se ticalo poreza na imovinu bili su gotovo pa složni u odgovoru da se novi nameti pučanstvu nikako ne smiju dozvoliti, barem ne dok traje predizborna kampanja, a kad se dođe na vlast tko zna kakva će se priča pričati. Voditelji su tada ponovno krenuli postaviti pitanje koje nije ovako brzinsko i svjetleće kao dva prije, jer se htjelo u čitavoj minuti danoj svakome ponaosob saznati što prisutni misle o aktualnoj gospodarskoj slici Hrvatske i bolnim rezovima koji će nezaobilazno morati uslijediti nakon što prođe ova vesela i optimistična predizborna karavana. Većina je zaključila kako će bolni rezovi biti neminovni, ali kojim će intenzitetom ta bol sve građane Hrvatske boljeti nije obznanjeno.
Da se emisija ne bi protegnula do duboko u noć opet se pobrinuo voditeljski par skočivši naglo na dva nova brzinska pitanja i isto takve odgovore. Prvo se odnosilo na proširenje predsjedničkih ovlasti o čemu se većina izjasnila za status quo, dakle ono što je i sada u opisu predsjedničkog posla na snazi, a drugo je bila ponovno iz naftalina izvučena dvojba oko rada nedjeljom. Tu su mišljenja bila podijeljena, što iskreno čudi s obzirom da se većina stranaka u Hrvatskoj praktički kune u svoju demokršćansku orijentaciju, pa je ipak prevagnula većina onih koji smatraju da se nedjeljom treba raditi ne zaboravivši spomenuti onu već izlizanu demagošku floskulu o adekvatnom plaćanju onih koji nedjelom moraju otići na svoja radna mjesta.
Poslije dva blica opet je na red došlo pitanje na koje se ne odgovara sa suhoparnim da ili ne, već se još jednom dobilo čak minutu za odgovor, a radilo se o ulasku Hrvatske u EU, što nije dobilo konsenzus svih prisutnih. Ispalo je poprilično neriješeno sa blagom tendencijom prevladavanja onih koji ipak ne bi još ulazili u tu asocijaciju, a predstavnik Agende mladih demokrata alias piratske koalicije rekao je kako u svakom slučaju treba ući u Europsku uniju jer su građani hrvatske „…bolji, ljepši, pametniji i bolji ljubavnici od svakog prosječnog Europljanina“, uz dodatak kako se svi čude što imamo maslinovo ulje, sunce, čisto more i domaće vino. Ja samo mogu konstatirati kako se čudim što je Hrvatska sa takvim atributima i epitetima tu gdje je, ali može biti kako ovi u EU to jednostavno nisu još uvijek shvatili, a kako i bi kad su ionako gluplji od nas ili možda ne žele oštru konkurenciju po pitanju fantastičnih i najboljih ljubavnika.
Za kraj ove sat i pol duge emisije stigao je još jedan blic u vidu pitanja o davanju autocesta u koncesiju kako bi se u proračun ušićarila neka lova, ali to su gotovo svi sudionici jednoglasno odbili, u stilu svoje ne damo nikome, kao da ništa do sada nije prodano ili ustupljeno strancima. Birači VII. izborne jedinice mogli su vidjeti tko će ih eventualno zastupati u Hrvatskom saboru iako za osamdeset posto njih mogu pretpostaviti kako ih nikada više nakon izbora neću vidjeti ni čuti, jer njima bi i sama mogućnost pojavljivanja na Markovu trgu, osim u svojstvu prolaznika ili turista, doslovno mogla značiti novu parolu – iz sedme izborne jedinice u sedmo nebo.
 
Tko ima želju i živaca, sve to može pogledati na linku iznad.

(625)

Print Friendly, PDF & Email

Facebook komentari

komentara