SLIJEPA PRAVDA

Svaki dan se iznenadimo nekim novim stvarima i događajima koji nas ostave bez riječi, govorimo o onim situacijama koje uredno mogu ići u emisiji Vjerovali ili ne. Jedna od tih je slučaj obitelji Raspudić iz Zagreba čiju agoniju pratimo već nekoliko mjeseci iz dana u dan. Nažalost, to je još jedna ružna priča iz Hrvatske u kojoj se svi skupa nadamo sretnom završetku i pobjedi one famozne pravde koju u posljednje vrijeme sve manje i sve rjeđe susrećemo.

Kao što smo rekli, obitelj Raspudić ovih dana proživljava pravu agoniju i bojazan nad vlastitom egzistencijom. Sa strepnjom iščekuju rješenje Ustavnog suda o deložaciji iz stana u kojem žive i za koji imaju svu potrebnu dokumentaciju. Ali kako to prečesto biva u „pravnoj“ nam državi Hrvatskoj, oni očito nemaju prava poznanstva na ključnim pozicijama i to je žalosno, jer izgleda kako bi im jedino nešto takvo nepopularno i nepoznato normalnim demokracijama pomoglo da napokon dođu do mira koji zaslužuju.

Drama obitelji započinje davne 1992. godine u vrijeme ratnog razdoblja kada je Drago Raspudić od poduzeća Parket kupio stan od 59 kvadrata i kao vlasnik stana se upisao u svim relevantnim institucijama te uredno priskrbio vlasnički list. Svi i sami znamo da je kupnja stana jedna velika stvar u životu svakog od nas koja zahtjeva velika odricanja kako danas tako i tada u to teško ratno vrijeme. No nažalost, radost obitelji Raspudić zbog uspješne kupnje stana nije dugo trajala, jer ubrzo nakon kupovine pojavljuje se gospodin koji se predstavio kao zet pokojne Margite Kekelj, navodne vlasnica stana. I tu zapravo počinje čitava zavrzlama i dokazivanje obitelji Raspudić kako je nešto što su uredno platili zaista njihovo. Naime, stanoviti Mustafa Nušinović, inače cijenjeni akademski građanin, je tada tvrdio da je njegova punica kupila stan prije svoje smrti. Istina, pokojnica je iskazala zanimanje za taj stan, ali nikada nije izvršila uplatu za njega, znači nije ga kupila niti se upisala kao njegov vlasnik. Stan se zetu pokojnice očito jako svidio jer kada je uvidio da je nemoguće obmanuti javnost i uzeti nekretninu prvo je izmislio uplatu, a nakon toga je tu uplatu i izvršio na račun firme Parket u svrhu kupnje navedenog stana. Međutim kako smo najčešće u trenucima kada se trudimo što prije okončati nešto u svoju korist brzopleti, postajemo najnepažljivi i najnespretniji, pa dotični nije išao za tim da je uplatu po dokumentima zapravo izvršila njegova punica koja je ustala iz mrtvih samo zbog toga kako bi njemu priskrbila stan po želji. Margita Kekelj je naime u vrijeme uplate za stan i potpisa ugovora o kupoprodaji bila mrtva već petnaestak dana, ali kako u našoj državi mrtvi najbolje rezultate ostvaruju kada ih pokopamo ni ova kupnja nas ne treba čuditi. Gospođa jednostavno nije to stigla ranije obaviti pa je odlučila prije nego se udobno i zauvijek smjesti na nebesima tu priču završiti. Na stranu naš sarkazam i bezobrazluk, ali ugovor kojim gospodin Nušinović pokušava dokazati kupnju je prvenstveno bez ispravnog datuma i ovjeren u javno – bilježničkom uredu koji naravno u to doba nije ni postojao! Ali tu nije kraj svim nebulozama koje se vežu uz ovaj slučaj. Naime, sudski vještak je analizom ustvrdio da je potpis pokojne Margite čista krivotvorina kao i pečat koji je naopako okrenut, što je ujedno i najveća neriješena misterija za koju se ne zna kako je uspjela proći, jer žig ima efekt zrcala na papiru. Također na jednom od krivotvorenih ugovora su dva različita datuma, na jednom piše da je potpisan i ovjeren 26.03.1992., a na drugom je datum 30.03.1992. Isto tako krivotvoren je potpis gospođe iz računovodstva koja je uplatu pokojne Margite izvršila kad je ustala iz groba i vratila je natrag uplatitelju jer uplata nije imala osnovu. Gospođa je i na sudu potvrdila da se krivotvorio njen potpis te izjavila kako je novac vratila jer nije imao pravnu osnovu za kupnju stana koji nije na prodaju.

U cijelom slučaju se isprepliće toliko nevjerojatnih detalja da nam jednostavno nije razumljivo kako nitko od sudova to ne vidi, jer ovo što smo mi dobili na uvid i nama koji nemamo veze s pravosuđem razvidno dokazuje očite malverzacije. Obitelj Raspudić se bori s vjetrenjačama pravosuđa i nevidljivim neprijateljima iz sjene. Sve je to još jedna u nizu hobotnica koje nas male ljude uništavaju i uzimaju nam ono za što se cijeli život borimo i za što doslovno krvavo radimo. I sam predsjednik Josipović se ogradio od svega izjavom da im ne može pomoći i da se nada da će se sve dobro završiti. Zapravo, od njega nitko nije tražio pomoć ili intervenciju u odluke pravosudnih instanci nego jednostavno ljudsko sagledavanje problema i upozoravanje na očite nelogičnosti u cijelom tom postupku.

Raspudići, kao što smo napomenuli, trenutno čekaju rješenje posljednje i najviše pravosudne stanice pa postoji mogućnost da napišemo i nastavak ove priče koja je jako blizu deložacije spomenute obitelji, iako se iskreno nadamo sretnom i pozitivnim rezultatu za njih bez obzira što je Vrhovni sud odbio žalbu i potvrdio presudu Županijskog suda u Zagrebu, pa se može očekivati kako će isto tako postupiti i spomenuti Ustavni sud Republike Hrvatske.

 

(1793)

Print Friendly, PDF & Email

Facebook komentari

komentara