SPOLNI ODGOJ BEZ CRKVE

Svi smo mi jednom bili tinejdžeri pa tako i ja, danas odrasla osoba, koja je djetinjstvo provela u obitelji koja je zbog navodnih nacionalističkih stavova moga oca bila prisiljena u prošlom režimu paziti što govori i kako se ponaša. Roditelji su bili ti koji su me krstili, odveli na svetu Pričest i krizmu u Katoličkoj crkvi, iako su bili vjerski neutralni, ali baka je imala silnu želju da sve to „obavim“ iz nekog svog razloga, pa su moji roditelji tako i učinili. Ovime hoću reći kako vrlo dobro znam što je vjerski odgoj, hijerarhija institucije koja promiče vjeru i sve što se u njoj događalo tada kada su govorili kako je vjerovanje u Boga praktički zabranjeno i da se vjernici silno proganjaju u tom sustavu. Moram priznati kako ja za takve pojave ne znam jer mojega su oca proganjali politički, ali nikada zbog toga što smo sestra i ja pohađali crkveni vjeronauk, kitili bor na Badnjak ili obilježavali Uskrs. Ali, da se vratim na samu bît ove priče, a to svakako nije bivša država i njen represivni aparat koji je i moje roditelje i mene na kraju otjerao u posvemašnju rezignaciju i u konačnici izazvao tragične posljedice za cijelu obitelj o čemu ni danas ne volim razgovarati niti sa najbližim prijateljima.

Vraćam se stoga na vrijeme kada dijete postaje nešto između bebe i odrasle osobe, kada hormoni i tijelo reagiraju htjeli mi to ili ne, kada se počinje – između ostaloga – i spolno razvijati. Ne sjećam se kada je kod mene i mojega društva iz kvarta počelo tzv. „istraživanje vlastitog tijela“, ali jako dobro znam kada se dogodio taj famozni „prvi put“. I nismo o tome rekli niti riječi župniku u Kustošiji, koji baš i nije bio neka konzerva, ali to je jednostavno predstavljalo temu o kojoj se nije govorilo jer nas je velečasni – referirajući se na Bibliju – po samom opisu svoga posla bio dužan upozoriti kako je vjernost, brak i obitelj nešto uzvišeno, cilj kojemu težimo i to je naravno lijepo, ali već tada je većina nas znala da se to neće dogoditi kao što se ne događa niti danas kada više od devedeset posto mladih stupa u spolne odnose prije braka. Moja škvadra u to je vrijeme imala između trinaest i šesnaest godina i niti jedan župnik, Duhovni stol, Kaptol, kompletna Crkva, pa ni sam papa nisu mogli spriječiti ono što i danas smatram sasvim normalnim, jer protiv prirode se ne može, a sumnjam da i većina svećenika to može o čemu nam svjedoči niz primjera koji periodički izađu u javnost.

SPOLNI ODGOJ BEZ CRKVE

Ovdje se primarno osvrćem na masturbaciju, ali to se odnosi i na ostale segmente spolnog sazrijevanja protiv kojih danas biskupi, nadbiskupi, svećenici, pa i sam kardinal potpomognuti raznim udrugama kao što je GROZD na čelu sa svojim predsjednikom koji javno izjavljuje kako to nikada nije radio, jednostavno ne mogu ništa jer je to sasvim normalan proces koji se događa svakom ljudskom biću. Usput, kada bi moje dijete u bilo kojoj dobi sazrijevanja izjavilo da nikada nije masturbiralo, kao što to izjavljuje spomenuti predsjednik dotične udruge, vjerojatno bi kao roditelji potražili neku vrstu stručne pomoći, jer bi iskreno posumnjali u njegov zdrav razvoj. Ovime hoću reći kako je vjerojatno divno zaljubiti se u osobu suprotnog spola u tinejdžerskoj dobi i do kraja života ostati s njom živeći u prekrasnoj idiličnoj vjernosti i velikoj ljubavi, ali to jednostavno nije tako. Kada vam se dijete „smrtno“ zaljubi u nekoga, a ima petnaest godina, kao obziran i savjestan roditelj reći ćete mu neka se time ne opterećuje previše, jer ima cijeli život pred sobom, kako će biti još takvih ljubavi i sigurno će upoznati puno novih cura ili dečki u svom životu. Isto je i sa tom famoznom homoseksualnošću gdje postoje faze kada pubertetsko dijete zapravo eksperimentira što ne znači nužno da će postati sklono svome spolu, jer već je nebrojeno puta ponovljeno kako homoseksualnost nije bolest i da na nju ne možemo utjecati kao što ne možemo utjecati na boju očiju ili kose. U današnje vrijeme se proučavaju geni koji potiču na, recimo, agresiju i po kojima se može detektirati latentni ubojica, dakle nešto predodređeno, a tako je i sa kromosomima i homoseksualnošću, pa je besmisleno očekivati da možete utjecati na svoje ili djetetove gene. Što se rodne ravnopravnosti tiče, zapravo onoga što Katolička crkva u Hrvatskoj danas naziva nekom novom rodnom ideologijom, moram reći kako je to zapravo nešto što će, iskreno se nadam, ukloniti stereotipe iz društva po kojima žena čisti, kuha, pere, odgaja djecu, a mužjak i pater familias zarađuje i kasnije čita novine te ispija hektolitre piva zavaljen u fotelju. Upravo se tom „rodnom ideologijom“ treba naučiti kako žena nije netko od koga očekujete samo rađanje djece i nastavak vlastite loze, usput pretvorena u vašu sluškinju, već osoba s kojom dijelite sve ono što vam se dobro ili loše u životu događa.

Dakle, koliko mogu primijetiti danas, uspoređujući tinejdžere kada je moja generacija bila u tim godinama i ove sadašnje, nije se puno promijenilo osim što istraživanja pokazuju kako u današnje vrijeme adolescenti sve ranije stupaju u spolne odnose, ali kako mi onda tako i oni danas uglavnom i dalje kršimo većinu pravila propisana prije dvije tisuće godina u Bibliji, bez obzira bili vjernici ili ne. Moja je generacija u većini slučajeva zahvalna svojim roditeljima koji nas nisu sputavali u osobnom razvoju, pa ni onom seksualnom, jer su shvatili kako je nemoguće autoritativnim zabranama zaustavljati prirodne procese, vjerojatno zato što su i sami to prolazili.

I na kraju mogu samo reći kako nitko nikome ne brani odgajati vlastitu djecu onako kako misli da je to najbolje, po nekom svom svjetonazoru kakav god on bio, ali uvijek će mi biti draže da moje dijete spriječi neželjenu trudnoću, razne spolne bolesti koje u konačnici mogu imati i trajne reperkusije na buduću neplodnost, da i u školi čuje kako postoji kondom pa onda s nama kod kuće o tome razgovara, zapravo da i u obrazovnoj ustanovi koja ih također priprema za samostalan život nauče neke stvari u zdravstvenom i spolnom odgoju koje smo im mi možda propustili reći ili objasniti. Isto tako, ne želim da moja djeca o homoseksualcima stvore sliku kako su to neki frikovi kojima je u životu dosadno pa jednom godišnje izmisle nekakvu paradu kojom provociraju one „zdrave“ dijelove društva, a niti želim da jednoga dana budu sluškinje svojim muževima ili gospodari svojim ženama.

 

(837)

Print Friendly, PDF & Email

Facebook komentari

komentara