SVAKOG GOSTA TRI DANA DOSTA

Gospođa Judith Reisman stigla je u Hrvatsku gdje joj se, bez obzira na incidente, izgleda jako dopalo pa u skorije vrijeme očito ne namjerava otići, a usput će podnijeti i neke tužbe protiv onih, uglavnom kolokvijalno rečeno lijevih medija, koji je nisu dočekali crvenim tepihom i raskriljenih ruku već su se usudili napisati nekoliko kritički intoniranih tekstova spram njene znanstvene veličine koje se imenovanoj nisu svidjele navodno je optuživši za antisemitizam i nijekanje holokausta. Zanimljivo je to što ova vitalna bakica po svemu sudeći ne shvaća kako je ona u Hrvatskoj zapravo gost, pa bi se valjda tako trebala i ponašati, a ne domaćinima zamjerati što nisu obrisali prašinu ili oprali suđe kad su gosti stigli, jer to se jednostavno iz pristojnosti, ako već ničega drugoga, ne radi. Međutim, ne samo što zamjera nego i namjerava tužakati sudu, a nadamo se da kasnije neće i tračati po susjedstvu kako nikada nije naišla na tako agresivne, komunistički indoktrinirane, neposlušne i nasilne ljude kao što postoje u zemlji koja dotičnu ugošćuje i puno duže nego što ona narodna o svakom gostu kojega je tri dana dosta lijepo kaže. Judith se, dakle, sasvim fino udomaćila u gostima koji su joj priredili tolike neugodnosti da ih namjerava i tužiti, ali se ipak ne odlučuje zahvaliti na lošem gostoprimstvu i jednostavno otići nego i dalje ustraje ostati na mjestu gdje se očigledno smatra povrijeđenom, uvrijeđenom i nadasve nepoželjnom. Ipak, da se tako niti slučajno ne bi osjećala odmah su se pobrinuli kardinal Josip Bozanić te sveprisutni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić koji su brzinom svjetlosti pohitali uvrijeđenoj gošći uputiti isprike zbog „medijskog linča“ s tim da je prvi čovjek hrvatske metropole otišao i korak dalje te ekscentričnoj znanstvenici dodijelio Medalju Grada Zagreba koju kontroverzna američka komunikologinja po apsolutno niti jednom kriteriju nije zaslužila.

U svemu što se oko Judith Reisman događa najindikativnije je to što se možebitne tužbe odnose na vrijeđanje nje kao osobe, što svakako nije u redu, ali se doktorica, znanstvenica i publicistkinja u isto vrijeme obrušila na pojedince proglašavajući ih ni manje ni više nego odvratnim i bolesnim pedofilima ili njihovim učenicima i bliskim suradnicima iako za te teze ne postoji nikakva istraga o njima, a kamoli neka pravomoćna presuda koja bi to dokazivala, bar koliko je to široj svjetskoj javnosti poznato, pa se postavlja pitanje ima li temelja da i ti, javno prozvani i po njenim interpretacijama pedofilski nastrojeni ljudi, također posjeduju argumente podnijeti kontratužbu za sve izrečeno u ovih nekoliko posljednjih dana posjeta Hrvatskoj. Isto bi se mogle postaviti i osobe homoseksualne orijentacije jer je gospođa pred velikim auditorijem ustvrdila kako su ti i takvi krugovi zapravo začetnici nacizma jer je u tom nacističkom pokretu bilo homoseksualaca, eksplicitno navodeći samo Ernsta Juliusa Röhma imenom i prezimenom, zanemarujući činjenicu kako su homoseksualci također u velikom broju, iako Reisman kaže „samo“ njih šest tisuća, stradavali u nacističkim koncentracijskim logorima i bili žrtve nesmiljenog progona nacionalsocijalista u Drugom svjetskom ratu. Skandalozna izjava o homoseksualcima koji su u Njemačkoj bili najodgovorniji za pojavu nacizma samo zato što je među njima bilo osoba sklonih istom spolu ne znači kako su oni začetnici zločinačke nacističke ideologije. Ekvivalentno tome netko bi mogao reći kako je iz redova Crkve i klera u posljednje vrijeme izašao u javnost niz pedofilskih skandala, pa to ne znači da ćemo tu kompletnu instituciju nazvati i okarakterizirati pedofilskim leglom, promotorima ili u krajnjem slučaju začetnicima pedofilije.

Ali, vratimo se mi u sadašnjost i gospođi Reisman koja je u svojim razmišljanjima i izjavama često upotrebljavala termin kulturni marksisti koji po njoj žele kontrolirati hrvatske studente, pa su potonji valjda slijedom takve logike slika i prilika svog dekana čiji je nastup Amerikanka ocijenila šokantnim. U onome što je poručila studentima prvo u Zagrebu, a kasnije svugdje gdje je gostovala i svima koji su je poželjeli doći slušati, naglasak se stavlja na opasnost, ali i njeno gotovo svečano obećanje, da će primjena četvrtog modula zdravstvenog odgoja dovesti do povećanja neželjenih trudnoća, porasta spolno prenosivih bolesti, seksualnog nasilja, razvoda, pobačaja i promiskuitetnog ponašanja, ukratko da će izazvati puno opasnih i nesagledivih posljedica u razvoju djece i mladih, usput zaključivši kako kondomi ne štite od bolesti jer pucaju pri analnom odnosu i kako je jedina prevencija od svih tih strahota očito ono što Katolička crkva u Hrvatskoj najviše voli čuti – apstinencija, ultimativna bračna vjernost i seks isključivo u svrhu prokreacije. Gospođa Reisman, kao uostalom i sve udruge bliske Crkvi, otvoreno propagiraju i upozoravaju da je pedofilija temelj spolnog odgoja u hrvatskim školama te da su od tri centra odgoja djece koji se percipiraju kroz roditelje, vjeru i medicinu, liječnici doslovno u potpunosti marginalizirani ili čak izbačeni iz te takozvane nove seksualne religije koja ignorira osnovne postavke ljudske antropologije i koja se navodno prezentira kroz, za njih sporni, četvrti modul zdravstvenog odgoja, čime se želi uništiti obitelj kako bi se preuzela kontrola nad djecom i društvom. Za kontroverznu istraživačicu pornografskih časopisa rodna ideologija je ništa drugo nego nova definicija pedofilije, dok za pornografiju općenito tvrdi da oštećuje mozak i zaključuje kako je najvažnije eliminirati taj i takav seksualni odgoj iz hrvatskog obrazovnog sustava. I za kraj treba reći kako hrvatsko društvo možda i je u određenoj mjeri konzervativno, ali zasigurno ne do te krajnosti da bi bezuvjetno i bezrezervno prihvaćalo ovako prezentirane neznanstvene, revizionističke i rigidne stavove jedne američke desničarke.

(2681)