ZAPREŠIĆKI VRTULJAK

Problemi Hrvatske i nas koji životarimo u njoj samo se redaju, svaki dan novi bombastični naslovi u medijima koji u daljnjem tekstu ili objavi više ne spominju navode iz naslova. Uspoređujući sve to i čitajući o tome, primjećujemo da se nigdje ne spominju oni pravi istinski problemi. Nama je posebno zanimljivo kako se nigjde ne spominje problem dječjih vrtića, teta, roditelja koji na jedvite jade uspiju dijete „ugurati“ u neku grupu.

U gradskim vrtićima na dvadesetoro djece dolaze jedva dvije tete. Znači dvoje odgajatelja koja bi s tom djecom trebala biti osam. a nekada i dvanaest sati. One koje bi trebale imati strpljenja, ljubavi i svega ostalog za dječicu. Od jaslica do predškolske dobi, svaka grupa nosi svoje lijepe i one napete trenutke, pitanja i djecu različitog mentaliteta, odgoja i karaktera.

Treba staviti dvadeset malih pčelica u jednu prostoriju zimi kada je vani snijeg, kiša i hladnoća. Boraviti s njima, na svakog paziti ponaosob, svakom se posvetiti i pratiti ga. Vjerujemo da je i mamama koje doma imaju više od dvoje djece to nekada nemoguće, a zamislite onda kako je odgovarati za tuđu djecu. Roditelji su svakakvi, od onih koji bi sve napravili, dali, koji su puni razumijevanja do oniih koji svoju djecu izdižu, dovodili bi ih i  vikendom te ostavljaju cijele dane dok oni ispijaju kave po gradu.

Onaj možda još i veći problem je prehrana malih pčelica, koja bi u njihovoj dobi trebala biti raznovrsna, hranjiva i količinski obilna. Kako objasniti djetetu da ima pravo na jedan komad kruha s nutelom i jednu šalicu mlijeka? Na pola mandarine, ili tri jagode?

plakat8

Ovo najbolje potkrepljuje i jedan primjer pisma roditelja djeteta koje je u zaprešićkom vrtiću.

Njegov komentar prenosimo u cijelosti:

„Izražavam nezadovoljstvo prehranom svog djeteta u dječijem vrtiću, ili da budem točniji količinom Vaše zdrave prehrane koju moje djete dobiva u svakodnevnom boravku u vrtiću.
Zaprepašten sam ostao činjenicom da moje djete dobije jednu krišku voća dnevno (bilo da je jabuka, breskva, kruška i slično)
Jednu krišku voća, prestrašno!!!

Nakon što pojede tu jednu krišku voća i želi još, teta koja je tada u  nezahvalnoj poziciji mora mojem djetetu kao i ostaloj djeci reći da voća više nema, da ako mu da još jednu krišku, neće imati dovoljno za druge.
Da ne govorim o sezonskom voću koje je malo zastupljeno ili ga uopće nema, ili da spomenem polovinu kroasana za doručak, rijetko
kad i u malim količinama file ribe. Osim što bi se pod zdrava prehrana podrazumjevala raznolikost zdravih namirnica, vjerojatno je bitna i količina istih.
Iako smo u recesiji pa štedimo na razne načine, smatram da moje djete kao i sva druga djeca ne smiju biti dio te štednje.“

Ovo je samo jedan od primjera. Ne zaboravimo napomenuti da svaki taj vrtić netko plaća, mi grad ili netko deseti, ali se plaća. I onda se pitamo gdje i za što odlazi taj silni novac? Zaprešićki vrtić iz kojega je i poteklo gore navedeno pismo košta više od šest stotina kuna mjesečno.

Također jedan od primjera iz neposredne blizine je vrtić gdje su roditelji svakog djeta bili dužni jednom mjesečno donijeti čaše, ubruse, tekući sapun i paket maramica običnih i vlažnih. Ako se svaki mjesec plaća vrtić, donosi sve navedeno plus još poneke stvari za razne radionice ili slično onda zbilja gdje je ili je bolje pitanje tko je ta crna rupa? Možda netko u zaprešićkom ili nekom drugom vrtiću to zna.

 

 

(1312)

Print Friendly, PDF & Email

Facebook komentari

komentara