THOMPSON, TUPSON, TONSON ILI KAKO GOD

U Zagrebu se 5.7.2025. na Hipodromu treba održati koncert Marka Perkovića Thompsona koji će okupiti pola milijuna ljudi. I sve bi to bilo u redu, tko voli neka izvoli, da nas već mjesecima po portalima i društvenim mrežama ne maltretiraju s time i dijele društvo na obožavatelje dotičnog i one koji to nisu. Toliko uvreda na račun onih koji Thompsona ne slušaju odavno nije viđeno u javnom prostoru, pa čak ni u raspravama o ustašama i partizanima kojih se nikako ne možemo riješiti iako je već 2025. godina i odavno smo zakoračili u 21. stoljeće. Obožavatelji ovog prosječnog nazovi pjevača toliko su agresivni u vrijeđanju neistomišljenika da to već pomalo prelazi u patologiju. Prozivanja ljudi kojima se Thompson ne sviđa i koji ne luduju za njegovim likom i djelom su toliko gnjusni i odlaze toliko daleko da se čak sumnja u nacionalnu pripadnost onih koje baš briga za njega i njegov koncert, jer ako ne slušaš i ne voliš tog prosječnog urlatora i kvazipovjesničara automatski nisi ni Hrvat. I ne samo što nisi Hrvat nego si još i četnik, Jugoslaven, mrzitelj Hrvatske, petokolonaš, crveni i veleizdajnik vlastitog naroda. Nepobitna je činjenica, čitajući sve te komentare, da su obožavatelji Perkovića uglavnom slabo pismeni, pa čak niti ne znaju kako se pravilno piše Thompson te ga nazivaju Tonson, Tomson, Tompson i sve moguće druge izvedenice, ali Thompson se vrlo rijetko ili nikako ne može pronaći u tim komentarima. Dokle to ludilo seže može se primijetiti i po tome što bi čak i državljanstvo uzimali onima koji su krvarili za ovu zemlju i tjeraju ih preko Drine samo zato što, eto, možda više vole slušati nekoga drugoga. Ljude koji kažu da će taj dan pobjeći iz Zagreba jer ne žele sudjelovati u tom kolektivnom ludilu, pozivaju da i ostanu tamo gdje su se zaputili iako većina onih koji će na koncert doći uopće nije iz Zagreba, ali Zagrepčane bi iz vlastitog grada potjerali. Masa opijenih obožavatelja psuje mater četničku svakome tko imalo kritički progovori o koncertu gdje bi se, s aspekta sigurnosti, svašta moglo dogoditi s obzirom na tako veliki broj ljudi na jednom mjestu i usput one zabrinute proglašavaju Srbima i tjeraju iz vlastite domovine, iako oni, za razliku od većine koja će tom derneku prisustvovati, rezervne domovine nemaju i Hrvatska im je jedina. To mazohističko pljuvanje po svima koji ne urlaju da su spremni za dom i glorificiranje tipa koji je jedva skupio određeni broj dana na ratištu da bi uopće dobio status branitelja, polako prelazi u epidemiju. Njegove pjesme koje difamiraju i iskrivljuju hrvatsku povijest do razine karikature pojedinci čak predlažu kao obavezno gradivo u školama jer ono što djeca sada tamo uče je, naravno laž, a samo dotični Tupson nas uči „šta“ je zapravo bilo. S obzirom da sam osobno sudionik Domovinskog rata, Thompson je zadnji koji mi treba reći što je i kako bilo, jer osim što mu povijest baš ne ide, ni hrvatski jezik mu nije jača strana, jer Hrvati su svašta, ali štakavci zasigurno nisu. Ako se osvrnem na povijesni aspekt samo jedne njegove pjesme i spot uz nju, jasno vidim da o povijesti baš i ne zna puno. Naime, sasvim slučajno mi se negdje u bespućima interneta ukazao spot za pjesmu Oproštajno pismo u kojemu lik pjeva o Zrinsko – Franskopanskoj uroti i pismu koje je Zrinski prije smrti napisao svojoj supruzi Katarini. U spotu sve neki križari, bojovnici, ratnici i ostale gluposti koje s tim pismom apsolutno nikakve veze nemaju. Čovjek se naprosto oprašta od svoje žene pomiren sa smrću i ne spominje nikakve ratove, bojeve i slične bedastoće. Pismo je dostupno na internetu i svatko ga može pročitati, pa kad ga pročita neka sam zaključi o čemu se zapravo radi. Ista ili vrlo slična stvar je i s većinom pjesama dotičnog tipa, ali polupismeni komentatori po društvenim mrežama ionako neće uzeti u ruke neku knjigu iz hrvatske povijesti pa možda i nešto naučiti.

Njima je lakše otići na koncert lika čiji nadimak niti ne znaju napisati, pa tamo učiti o nekoj djeci plave krvi i bijela lica, slušati „šta“ je bilo i urlati navodno stari hrvatski pozdrav koji to uopće nije. Što se koncert sve više približava nekako se narativ počeo okretati u smjeru kako su negativci zapravo oni koje niti koncert niti pjevač ne zanimaju. Žrtve su postali upravo oni koji su mjesecima bjesomučno vrijeđali , maltretirali i psovali sve one kojima je potpuno svejedno hoće li Thompson pjevati ili neće iz jednostavnog razloga jer ga uopće ne doživljavaju. Postoje i oni treći koji se jednostavno boje što bi se sve u tolikoj masi i na tako relativno malom prostoru za toliki broj ljudi moglo dogoditi i koliko i kako će to utjecati na ostale stanovnike Zagreba. Naime, postoje ljudi koji toga dana rade, oni koji žive u Novom Zagrebu i koje baš briga nastupa li ovaj drugorazredni pjevač ili Lady Gaga. Njima je bitno kako će se kretati i na koji način doći do posla, s posla i u konačnici natrag kući. Ipak, onaj gorak okus uvreda, maltretiranja, prijetnji kako će se Zagreb očistiti od nekih imaginarnih crvenih, jer eto, stiže pola milijuna domoljuba da to konačno učini. Po njihovim verbalnim ispadima i eskapadama svatko onaj tko se na tom derneku ne pojavi nije nikakav Hrvat, može odmah pakirati kofere pa pravac Srbija i apsolutno je antidržavni element. Reći im kako smo mnogi od nas svoje domoljublje dokazali onda kada je to bilo najpotrebnije i više se nemamo potrebu bilo kome dokazivati, ovoj publici ionako ništa ne znači, jer velika većina njih ratišta nije ni vidjela, a neki se tada ni rodili nisu, ali ipak si daju za pravo docirati onima koji se s njima ne slažu. Jedan drugorazredni izvođač, ne mogu reći ni pjevač, postao je sinonim za domoljublje, pa svatko tko ga ne sluša po defaultu, naravno, nije domoljub. Ako smo došli do toga da nam je mjerilo domoljublja odlazak na nekakav koncert onda za kraj mogu samo reći, da parafraziram početak naše himne: jadna naša domovino. I da više ne maltretiram ni sebe ni ostale, za kraj ću samo napisati da se iskreno bojim i da me doslovno strah na što će Zagreb sličiti dan poslije kada sve to prođe, ali i dok traje, pa se jedino mogu nadati da će svi živi i zdravi napustiti grad i da se ovakvim povodom i u ovakvom broju više nikada neće pojaviti u Zagrebu, jer dovesti u grad dvije trećine od ukupnog broja stanovnika tog istog grada mogu samo nenormalni ljudi, tko god oni bili.

(24)