TEMPLARI – III. DIO

OBITELJSKE VEZE, ŠTO SU UČINILI U EUROPI

Ne postoje točni i samim time opširniji zapisi o osnutku Reda, pa su se povjesničari striktno, pišući o njima, držali dokumenata sastavljenih od strane Guillaumea iz Tyrea koji su nastali nekih sedamdesetak godina nakon uspostave templarskih vitezova, pa su ti zapisi postali prihvaćeni kao istiniti. Ako je vjerovati njima, osnivač Reda bio je Hughes de Payen s namjerom čuvanja cesta i osiguranja hodočasnika u Svetu zemlju od Jaffe do Jeruzalema sve do pretpostavljenog Isusovog groba, a svoje su prostorije dobili u nekadašnjem Salomonovom hranu koje im je dodijelio osobno kralj Jeruzalema Baudoin I. Templari su se izričito zavjetovali na siromaštvo uz pristajanje da sva njihova imovina pripadne Redu. Indikativno je kako su mnogi pripadnici Reda bili u krvnom srodstvu, pa je iz otkrivenih spisa bilo razvidno kako je Hughes de Payen i njegova obitelj bila dio dinastije grofova od Champagne. Kada se govori o samom osnutku Reda nikako se ne može zaobići Bernard iz Clairvauxa i njegova ključna uloga u uspostavi Militia Christi. On je kasnije postao papin savjetnik i vrlo važna osoba u crkvenoj hijerarhiji te je uspio papu uvjeriti u to da prizna Red, službeno naravno i osigurati im potporu od strane Crkve.

TEMPLARI - III. DIO

 

Templari i njihovi veliki meštri bili su tako odgovorni samo papi, a 1128. godine dobili su svoju autonomiju u djelovanju. Uslijedilo je darovanje zemlje i drugih dobara te darova od Rex Deusa koji su djelovali diljem Europe kao i mnogih aristokratskih, naravno onih izuzetno pobožnih, a pridružili su im se i mnogi članovi poznatih europskih obiteljskih loza. Članovi su stekli ugled besprijekorno hrabrih ratnika koji se nisu predavali već su radije izabrali pogibiju i smrt. Do dvanaestog stoljeća njihovo se materijalno bogatstvo proširilo po gotovo cijeloj Europi. Trgovali su mnogim prehrambenim potrepštinama i materijalima od rude, preko kamena pa čak i vina. U svojih pedeset godina postojanja postali su respektabilna sila na polju trgovine, a nakon sto godina templarski su vitezovi bili pioniri svojevrsnih konglomerata na multinacionalnoj razini te samim time bogatiji od skoro svih europskih kraljeva. Iako su ih mnogi proglašavali nepismenim ratnicima, mnogi od njih su svoja znanja iz Svete zemlje prenijeli u Europu, pogotovo na polju iscjeljiteljskih vještina baziranih na biljnoj medicini, te matematiku i astronomiju. Izuzetno su bili sposobni i kao graditelji, pogotovo zamkova na teško pristupačnim mjestima, a gradili su i u gotičkom stilu, pa je katedrala u Chartresu imala jedno od najistaknutijih mjesta u građevinskoj kulturi. Oni koji su gradili te katedrale bili su znani kao Salomonova djeca, jer je prema Bibliji upravo kralj Salomon odobrio i naredio izgradnju Prvog jeruzalemskog hrama. Iako su posjedovali imanja gotovo po cijeloj Europi, njihovo je središte bilo u Francuskoj. Njihova uloga nije bila samo čuvanje hodočasnika u Svetu zemlju već su štitili i ostale hodočasničke putove. Svojim su ogromnim bogatstvom veoma pažljivo raspolagali. Ulagali su u profitabilne stvari kao što su bili poljoprivreda i nekretnine, a u Europu su prvi uveli financijski transfer putem čekova, zapravo mjenica. Templarski red, bez obzira na svoju kratku povijest, bio je glavni pokretač preobrazbe Europe srednjega vijeka, pa čak bi se mogao nazvati i prapočetkom današnje Europske Unije.

 

 

(773)

Print Friendly, PDF & Email

Facebook komentari

komentara