BAJKOVITI CELIBAT

Od davnina veliki filozofi čovjeka su vidjeli kao misaono biće koje ima sposobnost prosuđivanja, mišljenja i govora. Aristotel je svojevremeno osmislio moralnu filozofiju kao disciplinu koja proučava ljudsko djelovanje po moralnim načelima i normama. Kant je kao otac etike zaključio da je čovjek sposoban sam sebi odrediti moralne vrijednosti bez ičijeg naputka. Svi Božji sljedbenici od pamtivijeka učeni su  ljudi, ljudi koje završavaju najviše škole, koji uvijek slove kao glas razuma i morala u društvu. Za sve što vas muči, za što imate nedoumicu obratite se njima i oni uvijek imaju asa u rukavu. Vodeći se time i začecima religije kao takve, posebice kršćanstva zapravo njegove grane katoličanstva, za Božje se ljude kaže da su u službi Boga i naroda i da tu staje njihovo društveno prožimanje. Samim time znači nikakve dublje odnose ne smiju ostvarivati, u fizičkom smislu pogotovo. Čitajući sve to i vodeći se time zapitamo se gdje onda oni posrću i na kojoj moralnoj ljestvici zapinju? Javna tajna je da svećenici imaju djecu čak i obitelji.

Naravno to se skriva ponajprije od sela, a žene s kojima se oni zbliže naziva se svakakvim imenima, posebice potomcima Sotone koje zavode jadne nevine muškarce i kao što je nekada Eva jabukom, danas ih tko zna kako navode na grijeh. Onda oni s odabranicama žive skrivajući se, a ako se nešto i sazna, dobiju premještaj u drugu župu i  time je stvar završena.

BAJKOVOTI CELIBAT

Muškarci, tako krhka nevina bića koja nisu sposobna razlučivati što je dobro, što je loše i samim time se oduprijeti tim nasrtljivim ženama koje vape za njihovom muškošću i nevinošću. sami oni ne priznaju Magdalenu kao Isusovu ženu, znači ne priznaju da je i sam Božji sin posrnuo na nekoj ljestvici.

Nije li apsurdno da ljudi koji okolo hodaju u haljinama dijeleći tijelo i krv Isusovu pozivaju na razum i na to da je Magdalena bila bludnica? Uspoređujući svaku ženu koja se približi njihovoj braći više od dopuštenog s Magdalenom? Nije li to licemjerno? Oni koji svoje seksualne frustracije liječe na djeci, na dečkićima koji nisu još ni počeli kročiti stazom života.

Svaki čovjek je biće koje se rađa živi i umire. Rađa se s osjećaje za emocije, za seksualne nagone. Ima li bića koje jednom u životu nije bar poželjelo da ga doma netko dočeka, da mu dijete trči u zagrljaj? Licemjerno je tražiti da se ljudi odriču toga i očekivati da će oni to ispoštovati. Nikada ne znamo gdje nas čeka što i kada će nam se koja emocija razviti. Da oni svojom voljom sve odbacuju, odlaze i zaređuju se, sve to stoji, ali nije li previse očekivati od čovjeka da doživotno živi bez tuđeg dodira ili intimnijeg pogleda? Rijetki su oni koji celibat žive srcem i dušom i koji ga kao takvoga ispoštuju do kraja. Isto tako znamo da je jedna od Božjih zapovijedi “ne sagriješi bludno“, a vjerovali ili ne i sama pomisao na takve nečiste radnje također je grijeh.

 

(834)

Print Friendly, PDF & Email

Facebook komentari

komentara