BOŽIĆNA BAJKA

Pripreme za Božić kod većine vjernika izazivaju mahnitu, ove godine možda malo recesijski obojenu kupovinu bakalara, raznovrsne peradi, pajceka i ostalih delicija koje se nakon konzumacije moraju obilno zaliti dobrom kapljicom i na kraju zapečatiti gomilom pirotehnike. Ne treba zanemariti ni svjesno ili nesvjesno sudjelovanje u uništavanju tisuća borova i jela koje će samo desetak dana kasnije završiti u kontejnerima za smeće, umjesto da budu vraćeni u njihova, ionako već devastirana prirodna staništa.
Puno manji broj vjernika dan Isusova rođenja provesti će u duhovnom promišljanju tog događaja i pravog značenja dolaska Mesije te pokušajima da, vođeni Isusovim naukom, od sebe naprave poštenije, humanije i bolje osobe. Zasigurno najmanji, gotovo zanemarivi dio vjerničkog stada Božić će obilježiti kao tradiciju, nešto što su naslijedili od svojih djedova, baka i roditelja, znajući da u Isusovu rođenju 25. prosinca nema ni trunke istine.
Crkva nas, naime, već stoljećima uči stvarima koje racionalno razmišljajući vjernik ni uz najbolju volju ne može prihvatiti kao stvarne i realne. Kršćanstvo i Crkva kao institucija većinu su poganskih, drevnih i tuđih običaja uzeli kao svoju nedodirljivu istinu, pa tako i rođenje Isusovo 25. prosinca. Zanimljivo je, toga su dana osim Isusa – također od Djevice – rođeni pretkršćanski bog Mitra, hindusko božanstvo Krishna, grčki bog Dioniz, koji je vodu pretvarao u vino, a tu su i još neka božanstva kao Oziris i Adonis te bog sunca Sol. Osim toga, 25. prosinac je početak zimskog solsticija, a obilježavao se i kao praznik nazvan Natalis Invictus, kojega su slavili štovatelji drevnog sirijskog kulta Sol Invictus, čiji je pripadnik bio i službeni utemeljitelj kršćanstva Konstantin Veliki.

Osim za proslavu Isusova rođenja, Božić je idealno vrijeme za pogledati zaista odličan film Isus iz Nazareta, koji prikazuje Isusov život upravo onako kako ga tumači i Crkva, koja međutim ne uvažava povijesno utemeljenu činjenicu da se Isusa nikako ne može nazivati osobom iz Nazareta jednostavno zato što Nazaret u biblijsko vrijeme uopće nije postojao. Teško je, naime, povjerovati da poslovično pedantni Rimljani, koji su vrlo temeljito bilježili sve što se događalo u Rimskom Carstvu, zaborave spomenuti nastanak čitavog jednog grada.
Bajka se uglavnom definira kao djelo sa fantastičnim i čudesnim motivima i likovima, pa upravo tako i izgleda crkveni prikaz Isusovog rođenja, kao motiv za idiličnu biblijsku sličicu, a ne na činjenicama utemeljen povijesni podatak. Ova božićna bajka stvarna je samo onima koji slijepo vjeruju u ono što propovijeda Crkva, dok manjinu koja vjeru shvaća kao nadu u bolje sutra i štuje Isusa kojemu se i sami, bez posredništva pape, kardinala, biskupa i ostalog svećenstva uvijek mogu uteći, ne impresionira iz razloga što za nju nema nikakvih relevantnih dokaza.
Zato svima želim sretan Božić pun blagostanja, ljubavi i nadasve prosvjetljenja, dok će čestitka povodom Isusova rođenja morati pričekati najmanje do ožujka.