Možda će naslov ovog teksta zvučati ružno, pretenciozno i neprimjereno, ali kada čujete, vidite i pročitate što su sve pojedini ljudi – posebno oni koji se nazivaju slugama Božjim – u stanju izreći bez ikakvog straha i srama pred tim istim Bogom onda je to obična kamilica prema onome što su zapravo zaslužili da im se kaže. Naime, opće je poznato da razne katastrofe izvuku ono najbolje u ljudima pa takve situacije iznjedre puno heroja za koje ponekad i ne pomislimo da su u stanju biti toliko požrtvovni i sposobni priskočiti u pomoć svojim susjedima ili poznanicima, ali i potpuno nepoznatim ljudima. Međutim, postoji i ona druga strana čovjeka, ona mračna i opasna, koja se također ispoljava onda kada bi svi trebali biti solidarni i kad se najmanje nadamo da bi se netko usudio iskoristiti tragediju za pokazivanje svojih najnižih strasti ili je iskoristiti za samopromociju, te bilo kakvu osobnu korist.
Nažalost, posljednjih smo dana svjedoci katastrofalnih poplava koje su zadesile ponajviše teritorije Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Evakuirani su praktički cijeli gradovi, veliki broj sela i manjih mjesta, ljudi su ostajali doslovno bez ičega, a ono malo što im je ostalo našlo se na meti svakojakog ljudskog smeća, lešinara koji iskorištavaju tuđu nesreću kako bi mukte ušićarili makar i kilogram brašna, uopće se ne posramivši toga što rade. Čitamo i slušamo ne vjerujući dokle seže nečija nehumanost, svjedočimo kako na raznim društvenim mrežama iskaču nebulozni komentari s pozivima svojim valjda isto tako lešinarski nastrojenim prijateljima da krenu u pohode na kuće evakuiranih ljudi kako bi se pokupilo ono malo što je još ostalo upotrebljivo. Izrugivanje sa svima koji su se našli na udaru podivljale bujice također se može pročitati, ali i poruke odašiljane tim jadnim ljudima koje ne da graniče s degutantnošću nego doslovno sa psihijatrijskom patologijom. Takvima bi bilo bolje šutjeti nego se olako razbacivati crnohumornim idiotarijama koje skupljaju lajkove i izazivaju još gnjusnije komentare onih koji su očito još gori od ovih spomenutih kvazišaljivđija, koji će izvaliti i najveću neljudsku ludost za svojih pet minuta slave dok u njihov suženi mentalni sklop nikako ne dopire ona stara narodna o tome da ako već ne želiš pomoći, nemoj niti odmagati. Od tih živohodajućih idiota koji skupljaju ostale psihopate po internetu još su gori oni koji sa istim ili sličnim motivima djeluju na terenu pa se, što baš danas slušamo na vijestima, izdaju upozorenja za te nakaradne navodne volontere koji bez srama obilaze okolo nadajući se ljudskoj naivnosti i spremnosti na pomoć onima koji prolaze kalvariju na ugroženim područjima. Isto tako ni lažni računi na koji se može uplatiti novac stradalima nisu rijetkost, a kome će na kraju biti dostavljen nitko ne zna. Pravi perfidni profiterski potez povukli su i u trgovinama gdje su višestruko podigli cijene upravo onih proizvoda koji su unesrećenim ljudima sada najvažniji što je prava gadost, da ne upotrijebimo neku težu i ružniju riječ.
Ali pravi biseri tek dolaze na red u ovom tekstu koji stvarno vrvi ogorčenošću i to, vjerujemo, s pravom. Radi se o onima što u ovakvim situacijama uglavnom ne naprave apsolutno ništa konkretno za stradale ljude osim što papagajski svaki puta pozivaju svoje vjernike na molitvu, ali zato znaju izvaljivati i lupetati nevjerojatne gluposti iza svojih zlatom i srebrom optočenih oltara ili oniksom obloženih velebnih zgradurina i nakaradnih građevina koje farizejski nazivaju Božjim kućama i hramovima. Tako smo od patrijarha Irineja mogli čuti da je ova katastrofalna tragedija zapravo direktna posljedica održavanja najavljene gay parade u Srbiji, a čim je kiša malo jenjavala uhvatio se razglabanja o tome kako je kiša izgubila svoju snagu čim su organizatori te parade iz razumljivih ljudskih razloga, suosjećajući sa onima koje je poplava zahvatila, tu istu manifestaciju otkazali. I taman kad se čovjek malo regenerira od ovakve notorne budalaštine i pomisli da ništa gluplje ne može čuti, demantira ga Irinejev kolega po mantiji, notorni Amfilohije inače nadaleko čuven po svojim verbalnim eskapadama iz još jedne tragedije, one ratne prije dva desetljeća. Taj je za svu ovu strašnu nesreću krivca našao u pobjednici ili pobjedniku, sasvim svejedno, lakonotnog Eurosonga Conchiti Wurst koja se navodno fura na Isusa pa se Bog očito silno naljutio i nekako promašivši Austriju iz koje sirota Conchita dolazi, opći potop gotovo biblijskih razmjera bacio u Srbiju, Bosnu i Hercegovinu te Hrvatsku. Može li imalo normalan čovjek ovako nešto bubnuti, a ne biti barem poslan na ozbiljno promatranju ostavljamo psihijatrima na procjenu. Naravno da i mi u Hrvatskoj konja za ovu utrku gluposti i bezosjećajnosti imamo, a da se natječemo u toj trci pobrinula se Zagrebačka nadbiskupija u jednom svom komentaru napisanom na Facebooku, gdje su praktički samo ponovili onu skandaloznu izjavu staru nešto više od godine dana kada se skupljao novac za djevojčicu Noru i ostalu bolesnu djecu. Naime tada kao i sada na pitanje hoće li i kako Crkva pomoći unesrećenim ljudima šeretski su odgovorili da oni pomažu itekako animirajući svoje vjernike u uključivanje kako god mogu, pa samim time i oni zapravo doniraju.
I zbog tih i takvih Božjih pastira koji pred svoje stado, u ovom slučaju ovčice kako im vole tepati, prosipaju verbalne bisere vraćamo se na naslov ovoga teksta i kako god ružno zvučao jednostavno im čovjek poželi da onaj nebeski gazda i njih natjera u neku poplavu pa ih odnese tamo gdje se određene skupine skupine ljudi ili pojedinci imenom i prezimenom neće ni u ludilu smjeti direktno i decidirano kriviti za razne kataklizme koje svako malo pogode ovaj svijet, dok se u njihovom mantijaškom svijetu, čast izuzecima kojih ima, doslovno već stoljećima događa prava Sodoma i Gomora u vidu pedofilije, silovanja i nebrojene popovske izvanbračne djece, pa čak i ubojstava te ostalih opačina što oni itekako vide i znaju, ali se prave mutavi i bedasti pa sami sebe tješe kako je uvijek netko drugi kriv za sva zla ne zapitavši se pritom nije li Bog možda ljut baš na njih jer su iz nečega što bi trebalo biti sveto i pružiti duhovni mir, a zove se vjera, napravili sve ono što ta ista vjera nikako ne bi smjela biti i u nju za svoje potrebe inkorporirali sve moguće grijehove uz nemilosrdno gaženje Božjih zapovijedi. Stoga i ovakav naslov, za ove potonje s kraja teksta kao i za one lešinare s njegovog početka.
(1035)
Odgovori