DEMOKRACIJA I CRKVA

Demokracija 



O pojmu demokracije vode se i vodit će se i nadalje rasprave. Što je demokracija? Klaiću svom rječniku iz 1978 god. navodi: demokracija grč. (demo…+ krateo – vladam)tj;

1.vladavina naroda; država u kojoj je na vlasti narod preko svojih predstavnika

2. narodne mase, napredne snage

3. sloboda uopće, naprednost, progresivnost.

Naravno, proces demokratizacije svijesti samog čovjeka i naroda sigurno je evolutivnog karaktera, što znatno ovisi o karakteru ljudi koji su na vlasti, ali i o snazi i potrebi pojedinca da u tome sudjeluje. S druge strane proces demokracije ovisi i o snazi vjerskih institucija kojima je itekako stalo da njihove vjerske vrijednosti zauzmu najvažnije mjesto, kako kod pojedinca, tako i u što širim masama i, naravno, da budu baza čitavog državnog ustrojstva. Osim ta dva važna aktera za razvoj slobode čovjeka kao pojedinca i cijelog društva, postoje i druge važne okolnosti, kao što su povijesna zbivanja te općenito svjetska zbivanja i napredak tehnologije.

Normalno da to nisu jedini faktori utjecaja na razvoj slobode, ali može se reći da su najsnažniji. Najveće kočnice demokracije u smislu razvoja slobode su političko-ideološkog ili vjersko-dogmatskog karaktera. One snažno sužuju razvoj pojedinca, a u širem i čitavo društvo, što za posljedicu ima mnoge i neprestane sukobe. Pojedinci, svakodnevno razapeti između politike i vjere, žrtve su žrvnja koji ih nemilosrdno melje u traženju odgovora na egzistencijalna životna pitanja koja im nameće svakodnevnica. Ono što misle i govore njihovi političari i crkveni funkcionari, jedva da mogu razumjeti, a kamoli slijediti pa se stoga odvraćaju od jednih i drugih u svijet bezizlaznosti. Stoga se nije niti za čuditi da se i većina njih ponaša kao i njihovi vođe – besciljno.

Moglo bi se reći: čovjek gubi ono najvrjednije u sebi, “sebe samoga” odnosno svoj unutarnji istinski kompas. Što se tu može konkretno učiniti i kako? Najviše može učiniti svaki pojedinac za sebe. Tako da napravi mali odmak od svega što ga svakodnevno bombardira i želi ga pod svaku cijenu imati za sebe. Snaga politike i crkve je onolika koliko su nas brojčano uspjele privezati za sebe. Otklon, samo analiza nas dovodi do mogućnosti da više slušamo i čujemo što nam se to stvarno nudi i trebamo li biti dio toga.

I u politici i u crkvi “bog” tj. Duh vremena ima vrlo značajnu ulogu. Obje strane ga upotrebljavaju na sebi svojstven način i za svoje dnevne potrebe. I jedni i drugi se vide u ulozi “boga”, svaki na svoj način. U takvoj situaciji sve više se pojedincima nameće goruće pitanje: Kojeg „boga“ želim, odnosno, moram slijediti?

Udruga David kao prioritete svog djelovanja vidi u Ustavu koji se bazira na općim principima demokracije Europske unije i želi doprinijeti jačanju sloboda i ljudskih prava tako da se svaki čovjek, bez obzira koje nacionalnosti ili vjeri pripada, osjeća ugodno i slobodno u svom životu, tako da svatko ima jednaka prava da se razvija u tom pravcu.

Društva u kojima se broje krvna zrnca i naglašava nacionalnost i brojevi (95%),slažu razne slagalice, daleko su od slobodne demokracije i svog istinskog bića. Udruga David nije protukatolički raspoložena kako joj se to želi nametnuti interpretirati temeljem nekih kritičkih tekstova na našem portalu. Naše obitelji, mnogi naši prijatelji i znanci su katolici. Javljaju nam se mnogi katolički svećenici, kontaktiramo s njima. U svojim redovima imamo katoličkog svećenika. Podupiru nas i mnogi katolički vjernici.

Ono što se netko po prvi puta na ovim prostorima usudio jest da argumentirano analizira samu srž i ispravnost vjere, nauk crkava  – jesu li one u skladu s naukom Onoga u čije ime propovijedaju. Zašto? Smatramo da je to važno jer jedno od ljudskih prava je i pravo na istinu. Naša je zadaća dati ljudima mogućnost da oni sami mogu procijeniti ulogu i ciljeve svoje vjerske zajednice, odnosno naučava li i djeluje u skladu s Ustavom Republike Hrvatske. Vjerujemo da je to doprinos demokraciji koja se očituje i u slobodi vjere., a to je i mogućnost provjeriti je li sve onako kako to crkvene institucije žele prikazati ili ne.

U jednoj demokraciji ne bi smjelo biti nedodirljivih. No ako ipak neki ljudi ili institucije misle da su nedodirljivi, onda ne da se može, nego se mora postaviti pitanje što stoji iza samoprozvanih, neprikosnovenih i nedodirljivih ljudi i institucija kako bi oni mogli korigirati svoje stavove i tako pripomoć i jačanju demokracije.

Naša Udruga ne bi imala smisla kada bi bila protiv bilo koje vjerske ili nacionalne pripadnosti. Zalažemo se za poštivanje Ustava i zakona RH od strane države i crkvi.

Udruga David

(842)