DJEČJI VRTIĆ KAO KAFANA

Prije nekih godinu i pol do dvije stara ravnateljica vrtića otišla je u mirovinu i tada  počinje raspašoj u toj predškolskoj obrazovnoj ustanovi, sa naglaskom na obrazovnoj. Nova ravnateljica, koja se izuzetno voli kititi svojim titulama nema pojma kako uopće normalno razgovarati sa zaposlenicima, već se dere, urla i vrijeđa sve one koji joj se nisu uvukli i koji još uvijek imaju svog mozga. Pronašla je krug od par ljudi koji joj se klanjaju i tresu od nje kao da je u najmanju ruku Kim Jong – Un i to je ta sekta oko nje kojima je dobro, dok ostali zaposlenici proživljavaju traume, ne mogu napredovati, a hrvatski branitelji Domovinskog rata se proglašavaju doslovno luđacima koji se po njenoj psihološkoj teoriji valjda ponašaju kao da djecu bacaju kroz prozor. Zanimljivo je da taj vrtić, koji se nalazi u zapadnom dijelu Zagreba u nekim dijelovima doslovno smrdi po dimu jer se tamo puši iako je o Zakonu o radu to strogo zabranjeno u svim zatvorenim prostorima, a posebno u takvima gdje se za život pripremaju mala djeca koja bi se tamo trebala obrazovati. Indikativan je bio i onaj potres koji se dogodio u Petrinji kada su spremačice izvlačile djecu jer svatko drugačije reagira na takve stvari pa su se neke odgajateljice jednostavno ukočile od straha, da bi kasnije od te iste ravnateljice dobile itekakvu kanonadu verbalnih ispada. Te iste ravnateljice koja je zajedno sa čitavim svojim stručnim timom pobjegla iz vrtića kroz ulaz za zaposlenike i nije prstom mrdnula da pomogne istoj toj djeci za koju je itekako odgovorna.

Vrhunac svega bila je proslava rođendana jednog od člana stručnog tima kada je donesen zvučnik od neki metar visine i s kojega su usred tjedna i usred radnog vremena treštale cajkuše koje su se čule dvije ulice dalje. Ljudi koji rade u tom centralnom objektu malo dolaze, pa malo ne dolaze na posao, onako kako im se hoće, ali im se plaća uredno isplaćuje kao da su tamo cijeli dan. Naručuju se ljudi, roditelji i zaposlenici u određeno vrijeme, pa čekaju satima jer ih nema tko primiti, pa poslije zaposlenike koji s tim nemaju veze zaustavljaju na ulici i pitaju što se tim Dječjim vrtićem dogodilo jer ovo što se tamo radi je prestrašno. Oni koji imaju svoje dostojanstvo i koji godinama tamo rade prijavljuju nepravilnosti, pa se dotična ravnateljica svako malo nekome mora očitovati. Ovo je samo mali dio onoga što se tamo događa, ali problem je što se ljudi boje za svoj posao, međutim, na svu sreću ima još onih koji vide u kakvu se kafanu jedna predškolska obrazovna ustanova pretvorila. Dječji vrtić služi djeci, a ne terevenkama, pušionama kojima u takvoj ustanovi mjesta nema i iskreno žalim te roditelje, a posebno djecu koja tamo ni kriva ni dužna moraju boraviti. Taj vrtić je postao ne samo kafana već i vrtić iz pakla, koji je imao nekada itekakav renome, a sada se pretvorio u tko zna što zbog rukovodećeg kadra koji tamo radi što želi. Mislim da bi jedna dobra prosvjetna inspekcija Grada Zagreba, pa čak i Ministarstva obrazovanja imala itekako posla da se vidi kakvi se cirkusi izvode praktički djeci pred nosom, jer ovo što se sada događa nije se dogodilo od kada je vrtić osnovan.

(277)