HRVATSKA POLITIČKA STVARNOST

Prije nekoliko dana u Hrvatskoj je objavljen rejting stranaka, uglavnom onih koje mogu računati na potporu birača na predstojećim parlamentarnim izborima. Koliko je to zaista reprezentativni uzorak dalo bi se razgovarati, ali kako god bilo rezultati su objavljeni javno i zasigurno predstavljaju mišljenje određenog broja punoljetnih građana Hrvatske s pravom glasa.

Prema tom istraživanju najviše razloga za zadovoljstvo u ovom trenutku ima HDZ, stranka koja je javno proglašena i etiketirana zločinačkom organizacijom što očito dio hrvatskih građana nimalo ne uzbuđuje i ponovo su im spremni dati svoje povjerenje, pa čak ih i opet dovesti na vlast, dajući im potporu od 23,1 % svojih glasova. Ima li hrvatski narod kolektivnu amneziju ili stvarno misli da bi ih skupina koja Hrvatskom doslovno drma već dva desetljeća mogla izvući iz krize, pitanje je za stručnjake raznih profila, ali nama kao običnim građanima i potencijalnim biračima je stvar poprilično zabrinjavajuća. Naime, ta stranka je promijenila samo nekoliko ljudi, gotovo zanemarivo sa gledišta onih koji godinama prate političku scenu. Većina onih koji su duboko zaglibili u koruptivne aktivnosti, lažirali diplome i bili vrlo bliski suradnici obješenog Pedra Ive Sanadera i dalje su u vrhu te stranke. Što to ljude tjera da gotovo mazohistički daju glas onima koji su ih zbog osobnih interesa i enormnog bogaćenja doslovno uništili i doveli na rub ponora, potpuno je nejasno i neobjašnjivo u isto vrijeme.

Odmah iza njih smjestio se SDP sa 19,1 % glasova što također čudi, jer ta stranka ili partija u cijelom svom mandatu nije učinila ništa hvalevrijedno za boljitak ove zemlje pogotovo onaj gospodarski i još se čudom čude kako građani ne vide sve te njihove imaginarne rezultate, osim što su se uspjeli posvađati gotovo sa cijelim narodom zbog svojih gafova i afera, pa se sjetimo samo slučaja Perković i dalje uopće ne moramo ići.

Na trećem mjestu je ORaH, stranka Mirele Holy, koja je gotovo bez ikakve potpore i pomoćne infrastrukture uspjela skupiti 12,6 % glasova i na tome im svakako treba čestitati. Hoće li tako ostati i dalje, treba vidjeti, ali dogurati tako visoko što se rejtinga tiče zaista je pravo čudo.

Iza te tri stranke našle su se one koje po našem skromnom mišljenju više nemaju što tražiti na hrvatskoj političkoj sceni. To se prije svega odnosi na HNS i HSS, a ni Hrvatski laburisti nisu daleko od toga. Oni su svi skupa ponajviše zbog taštine svojih vođa ili potpuno neprepoznatljivih programa kakav ima recimo HSS doslovno potonuli u očima i onih najoptimističnijih simpatizera. Vesna Pusić je odavno potrošena političarka i samo je koalicijski sporazum održava na tako važnom mjestu ministrice, za HSS rijetko tko uopće zna tko im je zapravo predsjednik, a baš nam je neki dan jedan čovjek uporno tvrdio kako je to Marijana Petir. Hrvatski laburisti sa svojih samo 2,7 % najveće su razočaranje ovog istraživanja. Stranka koja je imala zaista kvalitetne ljude jednostavno je svoj rejting srozala do neprepoznatljivosti. Lesar, koji ih je vodio odavno je trebao podnijeti ostavku i pustiti mlade i sposobne, kojih u laburistima ima, da pokušaju nešto napraviti. Ovako su ostali još jedni koji su otplesali samo jedno ljeto i koji će, ukoliko nešto iz korijena ne promijene završiti kao mnogi koji su visoko letjeli, a jako nisko pali što je zaista žalosno s obzirom koliku snagu imaju u mladim i perspektivnim ljudima koji nikako da dobiju svoju priliku.

Kako su stvari krenule, nemojmo se začuditi da nam Kolinda, koja o Hrvatskoj i teškom životu u njoj nema baš nekog pretjeranog pojma, postane predsjednica, Karamarko premijer, a Željka Markić ministrica za ćudoređe, resor koji će samo zbog nje biti osnovan ili možda ministrica zdravstva što joj je na kraju krajeva i struka.

(620)