SABOR KAO SINONIM ZA NERAD

Otužno je gledati gotovo svaki dan prazan Sabor sa nekih desetak zastupnika imajući u vidu da oni kroje našu sudbinu.Znam, sad će reći kako posao nije samo u Saboru nego […]

Otužno je gledati gotovo svaki dan prazan Sabor sa nekih desetak zastupnika imajući u vidu da oni kroje našu sudbinu.Znam, sad će reći kako posao nije samo u Saboru nego moraju raditi i na terenu s građanima, ali kada se glasuje u petak onda taj rad na terenu pada u vodu jer se svi toga trenutka razmile kojekuda kako bi skupili što više ruku da bi neki Zakon prošao i tada, gle čuda, nisu na terenu. Naime zastupnici su jedni od onih koji imaju posebno privilegirane položaje u društvu, a posebno kad se zna da sveukupno rade malo više od sto dana u godini, a lako je izračunati koliko ta godina ima dana. Svako malo imaju neke praznike i to po nekoliko tjedana. Uskrs, Božić, ljetni praznici koji traju i po šezdeset dana, zimski praznici po mjesec dana, a između toga i sve ovo navedeno i sve to uz prosječnu plaću od deset tisuća kuna. Zanima me samo gdje im je obraz jer jadnici i radnici na minimalcu za to moraju raditi i po četiri mjeseca. I to raditi, ne plandovati okolo, a i meni treba nekoliko mjeseci da ih dostignem s tom plaćom, a na posao idem svaki dan. Još je paradoksalnija situacija da tamo sjede osuđeni ratni zločinci i kojekakvi protiv kojih su podignute optužnice i nikome ništa, a znamo da jedna obična spremačica kako bi se zaposlila mora donijeti potvrdu o nekažnjavanju, oni ništa. I onda se čovjek zapita tko nas to predstavlja u tom visokom domu. Ono malo cirkusa što izvedu kako bi se, tobožnje, pomislilo da zastupaju narod koji ih je izabrao brzo padne u zaborav, jer ga zamijeni drugi igrokaz namijenjen širokim masama, pa od Sabora rade ridikuloznu pozornicu za vlastite, a ne za potrebe onih koji su im dali povjerenje.

I taman kad pomisliš da ne može gore, javi se neki cirkusant i sve padne u vodu, rasprava se usredotoči na njega, pljušte opomene i izbacivanja iz Sabora, a narod sve to gleda s nevjericom i pita se koga su vraga mislili kad su te i takve izabrali da kroje njihovu sudbinu. O Zakonima je drugačije, čim je nešto osjetljivo ili nema kvoruma pa se sve odgađa ili nastane stampedo po sabornici kako bi se ulovili oni neposlušni koji ne prisustvuju raspravi. Tanka većina koja glasa za te zakone drži legitimitet Vladi koja ga trenutačno ima, ali dokle će ne zna se, jer taman kad je nešto važno Sabor se raspusti i ode na neku čudnovatu stanku od barem tri tjedna i tako iz godine u godinu. A ovce koje su ih birale mogu samo blejati i čekati bolje dane. Tako je Sabor postao sinonim za nerad, a pitam Vas što bi se vama dogodilo da ne dolazite na posao mjesecima, vjerojatno biste već odavno bili na burzi rada kamo i pripada velika većina takozvanih uvaženih zastupnika.

(93)

Print Friendly, PDF & Email

Facebook komentari

komentara

Tagovi: , ,