SVE IH MANJE IMA TU, GODINU PO GODINU

Sva sreća da se približava kraj Milanovićeve Vlade, jer bi u njoj, od onih koji su prije nešto više od tri godine ušli u nju, ostali vjerojatno samo premijer i Vesna Pusić, čelnica stranke koja ne može – po zadnjim istraživanjima – skupiti ni dva posto glasova, ali ipak ostaje bez obzira što si naruči Vladin avion da dođe po nju u Tursku kako bi stigla na neki stranački sastanak i nikome ništa, ali zato je zadnja u nizu ministara koji su odletjeli iz Milanovićeva tima Andrea Zlatar Violić i to zbog revizije koja je učinjena još prošle godine, a ovi su se našli čuditi tek sada. Naime, gospođa ministrica je dizala novac sa službene kartice koji nije bio evidentiran knjiženjem i ona je odletjela bez pardona, uz zakašnjenje od nekoliko mjeseci i patetično objašnjenje.

U ovoj izbornoj godini to je najmanje što vladajućima treba, ali ponekad se stječe dojam kako se pojedini ministri ponašaju kao slonovi u staklani ili pijani milijarderi, međutim to za Milanovića ne predstavlja problem. Sjetimo se samo Siniše Hajdaš Dončića koji je odavno najavio svoju ostavku ukoliko ne bude monetizacije autocesta, sada to više ne drži vodu, ali ministar ostaje kao da se apsolutno ništa nije dogodilo, vjerojatno zato što je spomenuti član SDP-a. O njegovom imenjaku Vargi da i ne govorim, kao da nije prošao niti jedan tjedan ili barem mjesec bez skandala ovog ministra zdravstva čije ministarstvo konstantno proizvodi samo gubitke, a ja kao pacijent koji uredno plaća sva davanja za zdravstveno osiguranje ne vidim baš nikakvo poboljšanje od kada se dotični pojavio na tom mjestu. I nije ona afera sa skijanja bila jedina koju je proizveo Siniša Varga, ona je obična kamilica prema svim ostalim nepodopštinama spomenutog.

Ali, vratimo se onima koji su otišli iz Vlade od trenutka kada je konstituirana. Prvo se to dogodilo bivšoj ministrici Mireli Holy, navodno zbog benignog maila koji je poslala kako bi učinila uslugu jednoj svojoj poznanici, a u stvarnosti se čitavo vrijeme svog ministriranja sporila s Milanovićem oko onoga što se tiče zaštite okoliša, pa je taj mail došao kao naručen da je se riješi. U pravilu iz Vlade su puno lakše odletjeli oni koji nisu članovi SDP-a, a oni koji su to i bili otišli su jer su se na bilo koji način suprotstavili velikom šefu Zoranu. Prvi je bio Zlatko Komadina, koji ga i danas kritizira gdje god i kada god stigne, zatim Slavko Linić za kojega slobodno mogu ustvrditi kako je jedan od rijetkih koji je u toj Vladi nešto radio, bez obzira što ga ja osobno ne simpatiziram, ali čovjeku se moraju priznati neke zasluge, prvenstveno što je iza sebe ostavio novoga ministra Borisa Lalovca kojega je itekako dobro uputio u posao, Pa je Ministarstvo financija i dalje jedno od rijetkih kod kojih se vidi da nešto rade. U međuvremenu odlaze  Rajko Ostojić i Željko Jovanović, a jedino je Neven Mimica od SDP-ovih ministara otišao svojevoljno, za razliku od IDS-ova Veljka Ostojića čija je šogorica bila upletena u svojevrsnu aferu sa zemljištem u Balama, ali odlazak iz Vlade bio je jedina sankcija koju je taj bivši ministar osjetio iako je razvidno i nepobitno da je tada oštećen državni proračun. Milanović nije u tom slučaju puno razmišljao i Ostojić je nepovratno katapultiran iz Vlade. Sa ministrima iz SDP-a je ipak malo drugačije isto kao i sa pojedinim članovima te stranke. Sjetimo se samo dva slučaja: onoga Marine Lovrić Merzel i Željka Sabe. Njihovu smjenu Milanović nije tražio ni kada je već odavno bilo bjelodano kako su oni itekako ogrezli u nedopuštene radnje, čak ih je i branio do posljednjeg trenutka.

Slučaj Zlatar Violić bio je puno lakši za Milanovića, iako su je njeni stranački kolege na jedvite jade uspjeli natjerati na ostavku jer se ona do posljednjeg trenutka, pa i u samoj pismenoj ostavci branila kako štete za državni proračun zapravo i nema, jer je sav novac vraćen, a tko zna bi li se ta ostavka i dogodila da se ovih dana nije s tim izašlo u javnost. Kako bilo, Andrea Zlatar Violić već je deveta osoba koja je napustila prvobitnu Milanovićevu Vladu, pa se time vraćam na sam početak ovoga teksta. Naime, sva je sreća što su Parlamentarni izbori blizu, jer da nije tako uskoro bi premijer Pusić i eventualno Grčić, koji uglavnom prodaje optimistične priče u najvećem broju slučaja bez rezultata,

kako je sve divno i krasno, ostali sami od svih onih koji su u početku bili Milanovićev izbor, a njih je sve manje i manje.

(353)