U ŠATORU – 1. DIO

Odmah na početku, da ne bi bilo zabune, moram napisati da sam i ja Branitelj tako da ne ispadne kako kritiziram ili hvalim ono što ne znam. Bilo mi je vrlo teško pisati ovaj tekst upravo zbog te braniteljske perspektive, ali jednostavno moram jer vidim da sve prelazi u nešto što zapravo nema veze sa prvobitnim zahtjevima onih koji su u šatoru. U početku se tražila samo smjena ministra Matića i njegovih dvoje pomoćnika, a sada se sve to pretvara u farsu koja nikome ne donosi ništa dobro. Kao Branitelj u rat odlazim prije svega jer je moja zemlja napadnuta, a zatim zbog uspostave demokracije, slobodnog biranja vlasti na izborima koja se treba poštovati kakva god bila, jer ni meni se ova vladajuća garnitura ne sviđa, nije mi se sviđala ni prošla, a vjerojatno neće ni buduća i to zato što sam ja očito vječita opozicija svim vladajućim strukturama.

Ali, da se vratim na samu bit onoga što šator sam po sebi predstavlja. Naime, meni je nepojmljivo da netko praktički u centru grada razapne bilo kakav šator i tamo se gotovo nastani te provede više od sto dana uzurpirajući time javnu površinu stvarajući doslovno ruglo od Savske ceste koliko god to ružno zvučalo. Pitam se što bi se dogodilo da ja razapnem neki šator ovdje u kvartu pa protestiram recimo zbog toga što imam malu plaću. Vjerujem da bi se sjatili svi komunalni redari i naravno policajci koji bi me deložirali iz te moje nastambe i srušili je u roku odmah i to s punim pravom, a mene priveli i vjerojatno ispratili do psihijatrije, jer to što sam bivši Branitelj ne daje mi za pravo na anarhiju, pa da sam ne znam koliko u pravu.

U ŠATORU - 1. DIO

Međutim, da se vratim na ono što se u tom šatoru događa i moram priznati da tamo uopće nije tako loše. Oni prvi zahtjevi su ostali, ali s vremenom su se počeli pojavljivati novi i nekako se stječe dojam da ovdje nije riječ o samo jednom ministru i njegovim pomoćnicima već se ovdje radi o puno većim stvarima. Posljednjih je dana stvar eskalirala i kulminirala svojevrsnom zabranom vođi prosvjeda da govori u Hrvatskom saboru, što je izazvalo razna tumačenja, uglavnom negativna.

Što se atmosfere u šatoru tiče, ona je poprilično vesela, ničega ne nedostaje i uopće im se ne bi bilo loše pridružiti, jer imate jela i pića, a za sto dana provedenih tamo pojavila se i torta, tako da se svaki onaj tko svrati može najesti, napiti i zasladiti bez problema. Muzike također ne nedostaje pa meni osobno to sve izgleda kao neki dernek, a ne prosvjed koji će poboljšati položaj braniteljske populacije, on kao da je pao u drugi plan, a zapravo većina ljudi više niti ne shvaća što oni u šatoru zahtijevaju kako je Leko na onoj dosta napetoj sjednici u Saboru i rekao. Imam dojam da kako vrijeme prolazi zahtjevi postaju sve više nemogući za prihvatiti, a da bi atmosfera ponovno postala aktualno usijana, jer su i mediji prestali pratiti što se tamo događa, iznenada se pojavila vijest kako se interventna policija sprema deložirati sve koji su tamo i konačno maknuti ono što je nelegalno postavljeno gotovo u samom centru Zagreba, bez ikakvih dozvola, naravno. Osobno shvaćam njihove probleme, jer i ja ih itekako proživljavam, pogotovo shvaćam one koji nemaju od čega živjeti jer nemaju ni mirovine ni posla, ali ne mogu shvatiti ovu metodu kojom se koriste i pokušavaju nešto ishoditi. Moja malenkost niti je što tražila niti bilo što dobila zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu, ali mi nije bio niti cilj nešto tražiti, jer mi nisu bili u stanju niti jednokratnu pomoć dati bez obzira na moje ranjavanje, ali ovakav način ne smatram ispravnim pa da smo dvadeset ratova prošli. Sve se ovo polako pretvara u običan cirkus i pitam se što će biti sljedeće jer mediji su se opet okrenuli nekim drugim stvarima, pa kad nije uspjelo plašenje specijalcima koji će tamo sve rasturiti i protjerati sve živo nije uspjelo, a da bi se medijska pozornost održala treba opet neki skandal. Kod nas je i inače svakoga čuda tri dana dosta i upravo je toliko trajalo to iščekivanje nekakvih maskiranih likova u policijskim odorama, a nije se dogodilo ništa. Protiv sam bilo kakve represije, pa tako i prema toj osjetljivoj populaciji, ali smatram da bi zaista trebalo nešto učiniti da se taj nelegalno podignuti šator skloni iz centra grada. I za kraj ovoga dijela da zaključim kako oni zapravo imaju sreću što je ova vlast toliko mlitava i čeka da se sve riješi samo od sebe gurajući probleme što dalje pod tepih, pa mi na pamet pada recimo Angela Merkel i što bi ona učinila da netko praktički usred Berlina ovako nešto napravi.

HRVATSKI BRANITELJ, DRAGOVOLJAC OD 1991. I PRIPADNIK HOS-a, ZNG-a i HV-a

 

 

(417)

Print Friendly, PDF & Email

Facebook komentari

komentara