ŽENA, KĆER, BRANITELJICA

Početak je mjeseca kolovoza, približava se Oluja, dani ponosa i slave, dani gdje bi itekako morali svima koji su sudjelovali u Domovinskom ratu odati počast i naravno da se to treba raditi svake godine kako se ne bi zaboravilo. Ali ima tu nešto što gomili muškaraca kao pijesak kroz ruke procuri jedna važna, za njih sitnica, a za mnoge itekako ozbiljna stvar. Naime, prije nekoliko večeri sasvim slučajno smo kod kuće gledali neku američku seriju o ženama pilotima iz Drugog svjetskog rata i tada smo se sjetili svih onih žena sa prve linije bojišnice koje su sudjelovale s puškom u ruci od samog početka agresije na Hrvatsku. Te američke pilotkinje konačno je 2009. godine tadašnji američki predsjednik Obama, odlučio odlikovati za izuzetne doprinose u vremenu od 1941. do 1945. godine. Međutim, žene koje su te 1991. kod nas uzele pušku u ruke braneći domovinu zasigurno ne bi trebale toliko čekati da im se dodijele barem počasni činovi kad se već svako malo uručuju muškarcima. Takvih žena nema puno ukoliko se primijene kriteriji kao za svakog dragovoljca i veterana, dakle za sve one koje su u ratu sudjelovale najmanje trideset dana u isključivo borbenom sektoru do 15.1.1992. godine.

Namjerno napominjem borbeni sektor, iako svaka čast svim onim ženama administratoricama, kuharicama te svima ostalima, ali biti na prvoj liniji obrane kada su se mnogi muškarci skrivali po podrumima i tko zna gdje sve ne, izuzetan je ponos. Predsjednik Milanović tim damama neće napuniti niti pola dvorane na Pantovčaku, ali će odati nemjerljivu počast svim onim ženama koje su početkom agresije uzele pušku u ruku i krenule na prvu liniju fronta, kada mnogi nisu, zajedno sa svojim muškim kolegama koje se svako malo odlikuje, protiv čega nitko nema ništa, ali ovo bi stvarno za te žene itekako puno značilo. Nije neki veliki problem zatražiti u ministarstvu gospodina Tome Medveda popis onih koje su 1991. godine dragovoljno stale u obranu domovine, ponovno napominjem, u ratne postrojbe do 15.1.1992. jer one nisu bile ništa manje hrabre i zaslužne za obranu zemlje. Isto tako, svakoj od njih na ratnom putu piše jesu li ili nisu bile izložene i to neposrednom djelovanju neprijatelja, dakle bile su na prvim crtama. Do sada nismo vidjeli baš nešto pretjerano dodijeljivanje ordena, osim sadašnjeg redovnog sastava gdje hrvatske vojnikinje služe u obrani Hrvatske, ali ja se ovdje isključivo orjentiram na ratno stanje i na prave hrvatske ratnice, veteranke i dragovoljke, kojih kao i hrvatskih branitelja od 1991. ima sve manje. One su tih najtežih godina dale isti obol kao njihovi muški kolege s puškom u ruci i krajnje je vrijeme da ih netko postroji na Pantovčaku, a da im tada sadašnji zapovjednik Oružanih snaga uruči barem zahvalu za sve ono što su u prvim danima rata kada je bilo najteže učinile za svoju, za našu, za domovinu Hrvatsku. Svakako bi neko odličje, plaketa, gdje ne izuzimam i novčanu nagradu iz jednostavnog razloga što mnoge od njih u početku nisu dobile apsolutno ništa materijalnog, a niti su to ikada tražile. Predsjedniče Milanoviću, Vi ste na potezu, malo ih je i nikada nisu ništa tražile.

(22)

Print Friendly, PDF & Email

Facebook komentari

komentara