MARIN U OBLACIMA

Ukoliko su medijska izvješća iz aljmaškog Svetišta Gospe od Utočišta točna i vjerno prenesena onda je đakovačko-osječki nadbiskup monsinjor Marin Srakić u najmanju ruku promašio blagdan u kojemu će pričati o umjetnoj oplodnji, jer sve što nije začeto prirodno, seksualnim odnosom žene i muškarca, svrstava se pod umjetno, a crkveni nas nauk uči kako Isus nije začet takvim prirodnim odnosom već božanskom intervencijom Duha Svetoga tko god taj bio. Naime, glavna figura spomenutog vjerskog blagdana je Marija, majka Isusova, žena koja je začela, rodila i ostala vazda djevica, bez ikakvog seksualnog odnosa, dakle nekim drugim vidom oplodnje, prirodnim svakako ne pa svaki puta kada se Crkva obrecne na Zakon o umjetnoj oplodnji izglasan u srpnju zazvuči najblaže rečeno kontradiktorno. Nadbiskup je također vjernike i znanstvenike, koje očigledno prvo napada, a onda od njih potražuje neke usluge, pozvao da zaštite ljudsko i Božje dostojanstvo kao da Bog nije neko super svemoguće biće koji sve vidi, sve može i sve zna pa ako je tako čemu mu bilo tko – ponajmanje neki znanstvenik koji po monsinjoru Marinu želi preuzeti Božju ulogu – treba čuvati dostojanstvo i štititi ga kao da direktor Svemira i okolice treba neku zaštitu bilo čega, a posebice svog dostojanstva za koje svaki pošteni vjernik referirajući se na crkveni nauk misli da je neupitno.

Nakon što je Boga proglasio žrtvom kojemu žele oduzeti dignitet, Srakić je izrekao nešto što se može tumačiti na mali milijun načina pa bi bilo jako lijepo da u nekoj idućoj ovako nadahnutoj propovijedi objasni kako to sloboda kao nova religija odmaže čovjeku zato što zanemaruje činjenicu da se čovjek ne može igrati Boga bez obzira na svu razinu znanosti i napretka, jer sloboda je univerzalan pojam koji ne uključuje samo znanstvenu slobodu. Neslobodan čovjek je jednostavno rob, bilo fizički, mentalno ili u bilo kojem drugom smislu, pa je nejasno na koju je to vrstu slobode đakovačko – osječki nadbiskup mislio zaključivši na kraju kako medicinski potpomognuta oplodnja dira upravo u takve odnose pa po tome znanstvenici, liječnici i svi ostali koji na sve moguće načine neplodnim ljudima pokušavaju osigurati toliko željeno potomstvo valjda moraju biti robovi religijskih doktrina i neslobodni umiješati se u napredak čovječanstva jer je to samo Božji posao koji je već unaprijed odredio tko smije imati djecu, a tko ne i što se sad tu nekakvi ludi i nadobudni naučnici imaju petljati. Dodao je Srakić još i onu, bezbroj puta od crkvenjaka spomenutu, groznu rečenicu kako je pobačaj strašan zločin, pa su valjda žene koje to iz tko zna kojeg razloga naprave također ništa drugo nego zločinke i kriminalke bez obzira što nitko normalan na abortus ne odlazi iz hira ili samo zato da napakosti monsinjoru i njemu sličnima, a efektno na kraju obznanio svoje mišljenje o ženama nakalemivši i samoj Majci Božjoj ono što ženski svijet jedino i treba imati kao najvažniji odjevni predmet – pregaču.

Osvrnuo se nadbiskup i na prije nekoliko dana završene Olimpijske igre, čestitao svima na uspjesima i ispalio još jednu neobjašnjivu rečenicu zapitavši se: „Što znači koja sekunda manje ili više za neki sportski rezultat ili sva postignuća, ako zanemarimo istinsku vjeru i Marijino i Isusovo poslanje, svetost obitelji.“ Kakve to veze ima sa sportskim natjecanjima, obaranjem rekorda i Olimpijskim igrama općenito zaista nije jasno, pa bi monsinjora Marina Srakića stvarno hitno i nužno trebalo vratiti s oblaka, na kojem se očito ugodno smjestio, natrag na zemlju i objasniti mu kako se malo pogubio u svom poslanju i propovijedanju jer pričati o Olimpijadi i spominjati u tom kontekstu svetost obitelji nema veze apsolutno s ničim. A da jedan Marin u čudnim usporedbama i izjavama ne ostane sam pobrinuo se drugi, onaj koji je zaposlen nešto južnije od Srakića i obnaša funkciju splitsko – makarskog nadbiskupa. Naime, taj se Marin, ovaj puta Barišić, također povodom blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije u Sinju obrušio na one koji ne plaćaju porez poručujući kako je porezna obveza jedan od načina brige za bližnjega svoga. Dakle, predstavnici i visoki dostojanstvenici institucije koja je puna muškaraca u navodnom celibatu, čime se dragovoljno lišila familijarnog života i koja je oslobođena poreskih davanja u državni proračun, ali ne i dobivanja pozamašne svote kuna iz njega, propovijedaju i pametuju o načinu na kakav će ljudi koji ne mogu imati djece pokušati osnovati obitelj i u isto vrijeme zaključuju kako je neplaćanje poreza nebriga za svoje bližnje, što nije ništa drugo nego još jedna licemjerna crkvena šamarčina svima onima koji upravljaju ovom državom i koji bi jasnom porukom da je Hrvatska još uvijek sekularna država kleru trebali napokon sugerirati da se okani petljanja u ono što ih se ne tiče i time se pobrinuti, kao što se Srakić brine za Božje, očuvati svoje vlastito dostojanstvo.

 

(971)

Print Friendly, PDF & Email

Facebook komentari

komentara