PRO ET CONTRA ŽIVOTA

Kažu da je jutro pametnije od večeri i da na krucijalne stvari treba gledati i analizirati ih s vremenskim odmakom pa tako i ovaj tekst nastaje desetak dana nakon što je Hrvatski sabor, za neke simbolično, u petak 13. srpnja 2012. usvojio Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji koji je i prije svog izglasavanja vehementno bio raspravljan u javnosti, a najglasnija i najagilnija je bila Katolička crkva, kojoj su se pridružile i ostale vjerske zajednice u Hrvatskoj te pojedine minorne udruge čija mišljenja i razmišljanja gravitiraju i korespondiraju s katoličkim naukom.

Dakle i prije usvajanja, a poslije još i više velika se bura digla oko novoizglasanog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. S jedne strane vladajući svim srcem ZA, s druge bivši vlastodršci uz još nekoliko konzervativaca PROTIV, a naravno uz sve to neizostavna Crkva propovijeda svoje. Oni su nam svakako bili najbolji i najinteresantniji, nigdje i ništa bez njih ne može proći. Čudno da nisu još počeli određivati i kako se smijemo oblačiti iako je jako zanimljivo da se recimo neće oglasiti kada nam poskupljuje struja, voda, gorivo i sve što poskupiti može. Onda su kao zlatne ribice, ni traga ni glasa od njih.

No, vratimo se natrag na novoizglasani zakon. Sada kad se lagano vraća bonaca po tom pitanju možemo se osvrnuti i prokomentirati neke bedastoće i bisere vrlih nam političara koje smo čuli na tu temu. Nama su nekako od svih favoriti oni gdje se taj zakon uspoređuje sa žrtvama Bleiburga i Jasenovca te onaj da se cijeli HDZ i HDSSB idu moliti u crkvu Sv. Marka kako se zakon valjda Božjom providnošću i utjecajem ne bi izglasao. Ovo prvo je toliko degutantno da nas je sram uopće bilo što reći dok je ovo drugo pak toliko blesavo da se nismo mogli prestati smijati, a ispada bolje i od svih viceva o plavušama koje smo čuli u zadnje vrijeme. S obzirom da ih Svevišnji odozgo nije uslišao postoji opravdana sumnja da njega baš briga za hrvatske srednjovjekovne političare i njihove religijske eskapade ili ih na nebesima jednostavno nije imao tko čuti.

Zakon je sasvim u redu, puno se izbora nudi kako parovima tako i ženama koje žele biti samohrane majke. Istospolne zajednice također dobivaju neka svoja prava , a najbitnije je da će to dijete u slučaju doniranja spreme imati pravo saznati tko mu je tata. Pet godina se stanice zamrzavaju na teret poreznih obveznika, ostalih pet na vaš osobni trošak ako to želite.

Često se čula i, najblaže rečeno čudna hipoteza, koja sugerira nemogućnost žene koja nije u braku imati i odgajati dijete, što bi stvarno bio jedinstveni slučaj u svijetu jer u Hrvatskoj po toj teoriji vlada stopostotna obiteljska idila i ne postoje samohrane majke kojima očevi djece u većini slučajeva uopće ne plaćaju alimentaciju, pa da je dozvoliti neudanim ženama spomenuti postupak na štetu djeteta, a sve nam je to servirao i na to se pozvao poznati lički medo koji je za vrijeme svoje vlasti, a o čemu smo pisali još 2009. u članku Mozak iz epruvete, mnoge parove zakinuo i otjerao van granica Republike Hrvatske na postupke. Možda bi se takvima moglo odgovoriti i protupitanjem; a što je s onom djecom koja žive s mamom i tatom, a zapravo prisutnost jednog od njih nikada ne osjete, koja su zakinuta za ljubav jednog roditelja, za onu toplu obiteljsku atmosferu, koja gledaju svoje male prijatelje kako s roditeljima idu na izlete, u dućan, na sladoled, a oni kada dođu doma dolaze na bojno polje. Ne mislite li da se to dijete osjeća nevoljenim, da se osjeća manje vrijednim, krivim jer misli da je problem u njemu. Ovako će od početka barem znati da ima samo mamu i imati će sve što mu treba bez da se na neki način osjeti zakinutim i nevoljenim.

Također se digla velika buka oko mogućnosti istospolnih zajednica koje žele stvoriti obitelji. A zašto ne, što tome nedostaje? Pa ljudi dragi postanite civilizirani, izađite iz pećina! Nigdje ne piše, nije dokazano znanstveno ili bilo kako drugačije da će ta djeca kasnije također birati partnera istog spola! U 95% slučajeva u svijetu je upravo obrnuto. Ta djeca kasnije stvaraju „normalne“ obitelji jer kao što znamo s tim se rađaš, to nije bolest ili neka infekcija koja se pojavi ponekad pa vas samo tako preuzme.

Na kraju, još se malo treba osvrnuti na Crkvu i njihove predstavnike koji su provodili izuzetno agresivnu kampanju ne birajući riječi i olako baratali terminima kao što su „ubojstvo“, „smrtna kazna za nerođene“, „crni petak“,„rat za embrij“ „vječna robija u hladnjaku“,smaknuće“, a išlo se i toliko daleko da se spominjalo i kloniranje. Neposredno prije donošenja zakona u čitavu je priču uletio i papinski nuncij Alessandro D’Errico kako bi prenio mišljenje Svetog Oca o medicinski potpomognutoj oplodnji i koji se u najmanju ruku bezobrazno usudio umiješati u zakonodavstvo jedne, navodno, suverene i samostalne države, a oni politički elementi koji su od početka bili protiv takvog zakona čak su se bez ustručavanja pozivali na vatikansko priznanje Hrvatske prije više od dva desetljeća i tražili da im se nedonošenjem spomenutog zakona izrazi zahvalnost za to isto priznanje.

Ipak, većina u Hrvatskom saboru imala je toliko morala i hrabrosti pa je Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji unatoč svim pritiscima izglasan sa 88 glasova za, 45 protiv i 2 suzdržana te ljudi koji se bore s neplodnošću mogu konačno prestati obilaziti razne europske klinike i odahnuti, a oni su u ovom slučaju najbitniji.

 

(904)

Print Friendly, PDF & Email

Facebook komentari

komentara