EGZORCIZAM U MEĐUGORJU

Iako Međugorje kao mjesto ukazanja nitko od relevantnih u Vatikanu ne priznaje, katolički svećenici iz cijelog svijeta javno opisuju svoja iskustva koja su tamo stekli, pogotovo što se egzorcizma kao obreda tiče. Tako možemo saznati da se jedan od tih spomenutih svećenika, otac Leonid, bez obzira na upozorenja ipak usudio popeti na brdo ukazanja hrabro se suprotstavivši tko zna čijim mračnim glasovima da to ne čini i da niti slučajno ne gleda prema Gospinom kipu. No, očito je njegova vjera ili znatiželja, što li već, bila jača od svih upozorenja, dobronamjernih ili ne. Uglavnom, tom se svećeniku objavio Sotona osobno kako bi mu priopćio koliko je važan, pa samim time i kadar uništiti njegovo svećenstvo, redovništvo te i sam njegov život. Dok se tako lomio u sebi i bio prestravljen Sotoninim riječima, netko mu je ponudio put u Međugorje gdje se prvi puta uputio još 2005. godine kada mu je njegova mjesna crkva povjerila odgovornost nošenja križa, zapravo službu egzorcista. Tamo su ga neprestano proganjali unutarnji glasovi. Kako god bilo, odjednom mu se ukazala Gospa kako silazi s neba i približava se što je doslovno otjeralo Sotonu, a u njegovom se srcu rađalo novo otkrivenje. Svećenik je tada shvatio koliko su snažne Gospina nazočnost i poniznost te zaključio kako ona zapravo ne tjera zle duhove nego oni sami bježe od nje jer navodno ne mogu podnositi čistoću i ljepotu Gospine nazočnosti. Opet su mu se javili oni glasovi u glavi, sada mu se obraćala Gospa osobno riječima: „Ne boj se, ja sam tvoja Majka. Ja sam ti jamstvo da nećeš propasti.“ Od tada spomenuti otac Leonid osjeća njenu prisutnost kad god provodi egzorcizam. U nastavku ove svojevrsne ispovijesti svećenik opisuje kako je od Zloga oslobodio jednu djevojku izgovarajući formulu odrješenja, međutim, vrag u njoj se nije dao samo tako izbaciti, pa je svom snagom udarila svećenika na što je on zamolio okupljene župljane da usrdno mole tijekom egzorcizma. Sotona, zločest kakav već je, ismijavao se govoreći engleskim jezikom kojekakve gluposti i nepodopštine. Ali, dosjetljivi se svećenik tada sjetio obratiti Gospi, nakon čega je Sotona doslovno shvatio kako je njena nazočnost u svećenikovim molitvama previše za njega te je vrišteći izrekao: „Ja ne mogu više jer je došla Gospa. Ja to neću izdržati jer je došla Gospa, ja moram van!“ i jednostavno pobjegao iz nesretne djevojke. Svećenik je zaključio na kraju svoje priče kako je imao i imati će još velikih napasti, ali zna da je Bogorodica uz njega i da više bez Međugorja ne može uopće živjeti. Tamo ima milost, blagoslov i vjeru i poziva sve opsjednute, ali i one koji to nisu da dođu u Međugorje kako bi im on, naravno uz Gospin zagovor, pomogao i spasio ih.

Jedan drugi svećenik, fra Danijel se ne bavi službeno egzorcizmom i napominje kako u Hrvatskoj postoji samo jedan egzorcist čije se ime ne zna iako svaki svećenik može od nadležnog biskupa zatražiti da ga obavi. Fra Danijel odlazi na mnoge seminare o egzorcizmu, gdje čuje kako opsjednuti ljudi vape za pomoć, ali se jednostavno nemaju kome obratiti, pa zato valjda u Hrvatskoj i imamo porast magije. Na prostoru svetišta u Međugorju egzorcizmi nisu dozvoljeni i moraju se vršiti u strogom dogovoru s mjesnim biskupom. Opsjednuta se osoba prepoznaje po tome što zloduh unutar svoje žrtve govori nepoznatim jezikom, ima sposobnost vidjeti daleke i čudne, zapravo neobjašnjive stvari te ima nadnaravnu snagu. Spomenuti fra Danijel smatra kako bi svaka biskupija trebala imati barem jednog egzorcista, pa prepričava svoje iskustvo kada je na jednom seminaru pomogao svećeniku koji je tada još bio bogoslov. Tamo je bilo puno ljudi, priča fra Danijel, koje je on osobno škropio svetom vodom kad je odjednom jedan dječak, osjetivši valjda sve blagodati svete tekućine, počeo nekontrolirano vrištati te doslovno pobjegao što je, pretpostavljamo, bio očiti znak da je to jadno dijete bilo opsjednuto vragom.

Usput, fra Danijel se silno čudi velikom broju katoličkih teologa i svećenika koji smatraju da je Sotona neki imaginarni i apstraktni pojam koji uopće ne postoji. Jedan od najpoznatijih egzorcista na svijetu, katolički svećenik Gabriele Amorth, također je često u Međugorju i veliki je zagovornik tamošnjih ukazanja koje službeni Vatikan nikako ne želi priznati. Amorth žestoko kritizira sve one koji ne vjeruju, a za one koji čekaju s priznanjem Crkve naziva budalama. U svojoj je dugogodišnjoj karijeri egzorcista izveo preko sedamdeset tisuća obreda nad političarima, gospodarstvenicima, običnim ljudima, pa čak i svećenicima koji također nisu imuni na djelovanje Sotone.

Posljednji slučaj koji je zabilježen kamerom na Brdu ukazanja bio je onaj Talijana Lodovica Pedone kojemu su odjednom prokrvarile oči, uši i nos, a po vlastitom svjedočenju krv je mirisala na ruže. Kasnije je priznao kako mu se to svakodnevno događa, pa se obratio i jednoj od vidjelica, Ivanki Elez, koja mu je nadahnuta valjda Gospinom porukom, poručila samo: „Moli se Bogu!“, a krvlju obliveni Lodovico je obećao kako će opet doći u Međugorje vrlo brzo, na obljetnicu ukazanja, zapravo već ovaj tjedan. Pomno ćemo pratiti kakvo će se čudo dogoditi ovaj put i što će Gospa poručiti okupljenima, nadamo se nešto više od onoga što je na čistom hrvatskom jeziku prije nekoliko dana rekla: „Molite se djeco.“

(2372)