ŠTO TO IMA U LJUDIMA TUŽNO

Ljudska potreba da se petljaju u tuđe živote, da svoje frustracije, nemoć ili ljubomoru što je nekome dobro, a pogotovo ako je sretan i živi kako bi bio još sretniji, postoji vjerojatno od kada egzistira i ljudska vrsta, ali ono što se oko nas događa kako civilizacija napreduje polako  kod nekih prelazi u patološko stanje iz kojega s vremenom sve teže izlaze dok potpuno ne zaglibe u vlastitu konsternaciju i na kraju najveću nesreću naprave sami sebi.

Naime, čak i onda kada tako praktički opsjednuta osoba uspije u nekakvom svom naumu, misleći kako je sve uspjela upropastiti nekome drugome, tjerajući neku svoju pravdu i dokazujući sebi kako je upravo ona ta koja sve najbolje o drugima zna, nekako sumnjam da će takva osoba biti sretna. Bojim se da ne može biti dobro niti nakon toga, upravo iz razloga jer je ona u suštini vrlo nesretna, osamljena, jadna, potpuno neprilagođena, u većini slučajeva asocijalna i takve ljude treba jednostavno žaliti, a kada nekoga počnete sažalijevati onda često većina shvati da su zapravo oni promašeni slučajevi i da osim neke svoje imaginarne satisfakcije i dalje nemaju ništa drugo, dok  – s druge strane – manjina njih to ne shvate nikada, što je još gore, nego i dalje nastavljaju sustavno i temeljito zagorčavati živote svakome tko im se zbog bilo čega i iz bilo kojeg razloga ne svidi, zaboravljajući da život ide dalje, sve će jednom proći, pa i agonija onih koji su bili meta takvih, zapravo potpuno nebitnih ljudi koji sami sebi daju važnost na takav način.

Bolesno miješanje u živote onih koji u najvećem broju slučajeva bježe od takvih osoba jer su dosadne, naporne i beskrajno iritantne te agresivne u svom nametanju, ukoliko se pravilno i čvrsto postavite, uglavnom završavaju na kraju njihovim porazom koliko god oni mislili da su pobijedili, ne shvaćajući da je to samo jedan trenutak njihovog zadovoljstva, ali što je jedan tren prema cijelom životu onih koji će i nakon što su osjetili momentalnu gorčinu zbog ulaska u njihovu privatnu sferu, oporavivši se od prvotnog šoka i nevjerice i dalje biti isto tako, ako ne i još više sretni.

Percepcija agresivaca na tuđu intimu gdje u svom mentalnom sklopu nečiji odnos vide bizarnim, ne znači da on to zaista onima koji su u takvoj vezi, kontaktu ili zajedničkom životu također izgleda tako, njima je sasvim normalan takav način života, jer nemaju ograničen mentalni habitus za neke, navodno, uvriježene vrijednosti.

Svakome treba dopustiti živjeti kako i s kim želi, a ukoliko netko smatra da to nije po njegovim životnim postulatima i željama, ne daju mu apsolutno nikakvo pravo suditi i miješati se samo zato jer oni to ne mogu imati iz prije navedenih razloga koji se uglavnom odnose na permanentno izbjegavanje  osoba koje žive u stilu: „Ako je meni život jadan i svi od mene bježe, neka i vama bude tako.“

Možda će se neki nad ovim tekstom zamisliti, a vjerojatno će se neki u njemu i prepoznati. Iskreno se nadam da hoće i prvo i potonje, zato je upravo u ovakvoj formi moguće identifikacije s njim i napisan.

(2100)