TKO JE SMJESTIO ZEKI KOŠIĆU

Nedavno je Dario Kordić izašao iz zatvora na slobodu zbog zločina u Ahmićima i Lašvanskoj dolini, koje sad ovdje ne želim akceptirati niti objašnjavati jer svi mi, imalo upućeni u ta zbivanja znamo što se tamo i na koji način dogodilo, čak ne želim niti da Kordić bude glavna uloga ovoga teksta, jer o njemu kao osobi vjerojatno nikada ne bi napisao niti riječi. Glavni lik ovdje je predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, biskup Vlado Košić. Naime, spomenuti je osuđenog ratnog zločinca, o kome kod se tu radilo, srdačno dočekao u zagrebačkoj zračnoj luci Pleso, zbog čega su čelnici vjerskih zajednica u Hrvatskoj napisali zajedničko protestno pismo koje šalju Hrvatskoj biskupskoj konferenciji i traže smjenu sisačkog biskupa monsinjora Vlade Košića s mjesta predsjednika HBK za ekumenizam i dijalog. Vjerske zajednice. Osim Katoličke crkve koja je naravno otvoreno stala na njegovu stranu i u njegovu obranu, ističu kako doček i podrška osobi koja je pravomoćno osuđena za ratne zločine narušava međuvjerski dijalog, a posebno ih iritira što nitko iz HBK na sav taj cirkus u aerodromskoj zgradi nije reagirao, dogodilo se tek naknadno i to vrlo mlako uz bezrezervnu podršku dotičnom. Zaključak koji se iz toga može izvući svakako je neugodan za HBK, jer ispada da je to i službeni stav biskupske konferencije, usput rečeno, oni koji su pismo napisali i namjeravaju ga podastrijeti javnosti već su izvijestili Vatikan o tom činu kojega smatraju izrazito neprimjerenim.

Košić je svoje sudjelovanje u ovom performansu, da ne upotrijebim neku grublju riječ, objasnio time što ne vjeruje da je Kordić ratni zločinac i da je sve to stvar političke nagodbe i igara, a ne dokaza. Kako bi svoju tezu o nevinosti spomenutog aktera masakra u Ahmićima još više izdramatizirao izjavio je kako su i drugi hrvatski velikani bili osuđivani, a da nisu bili krivi, stavivši pri tome u isti koš Zrinskog i Frankopana, Stjepana Radića, Alojzija Stepinca, a kao posebnu bedastoću spomenuo je i Franju Tuđmana, osobu koja je ne znam po kojim kriterijima upala u to društvo. Niti mu je odrubljena glava, niti ga je itko ubio u Skupštini, a samo ga čudaci mogu uspoređivati sa Stepincem.

Najveća je ipak glupost izjava kako je Kordić izrazito duhovan čovjek i moralna veličina, valjda time što je vjernik, Hrvat i katolik te odmah postaje moralna vertikala u očima njegovog duhovnog pastira Vlade. Već vidim kako ga Košić ispovijeda i za sva zvjerstva koja su se dogodila pod njegovom ingerencijom dobiva par Zdravo Marijo i jedan Oče naš, pa je stvar riješena, može ravno u raj bez ikakvih problema jer mu je putni nalog za tamo napisala još jedna takva moralna veličina poput monsinjora Košića. U tu je cijelu priču biskup upleo i velikog novoproglašenog katolika Zdravka Tomca koji je i inače od kada se konvertirao potpuno izgubio kompas i dodir sa realnošću pa izjavljuje kako su biskup Vlado i on kršćani, a kršćanima je dužnost štititi nevine. To je pravi pogodak u alkarsku sridu jer vidimo kako su zaštitili tromjesečnu bebu na primjer, baš onako kršćanski. Šlag na tortu Tomčeve eskapade o kršćanima koji uvijek praštaju stavio je Košić proglasivši Kordića mučenikom koji je nevin robijao, prinoseći tako žrtvu Bogu za svoj hrvatski narod. Ovakav nacionalizam u pravom smislu te riječi općepoznat je kod Crkve u Hrvata i nije ništa novo, sve neki mitovi i legende, predziđa kršćanstva i nešto što je bilo svojstveno devetnaestom stoljeću kada su takve priče prolazile među pukom koji je težio osamostaliti se od svih tuđina što su njima vladali.

S druge strane, podupiratelji Košićeva istupa za sve krive protestante koji su po njima i poveli ovu harangu proziv njega, zapravo čelne ljude jednog dijela protestantskih denominacija, koji usput i navodno kontroliraju religijsku redakciju HTV-a. Imenom se spominju Drago Pilsel, Branimir Pofuk i bivši dominikanski bogoslov Augustin Bašić. Nije mi poznato imaju li oni ikakve veze s ovom, kako kažu izvori Darka Pavičića inače kaptolskog inventara, dirigiranom harangom na biskupa koji je po riječima tog istog neimenovanog izvora politički gledano nesmotren, ali iznimno dobar čovjek i pastir. Može biskup Košić biti najbolji na svijetu, ali ostaje zabilježeno kako je baš on bio taj koji se pojavio negdje gdje se po svom poslanju i opisu posla nikako ne bi trebao naći, pa čak niti kao privatno lice. Lamentiranje domoljuba kako pri svakom događaju moraju biti prisutni ljudi iz Katoličke crkve već je doista zamorno, pa se više ni seoski vodovod ne može staviti u pogon bez njihove nazočnosti, a kamoli ne dočekati ratni zločinac koji je izašao na slobodu. I onda na kraju ispada kako se dobrom pastiru i čovjeku Vladi Košiću smješta kao da ga je netko kao Zeku Rogera nacrtao na aerodromu, a ne da se sam pojavio svojom voljom i na vlastitu želju.

(690)