VRŠNJAČKO NASILJE

Danas sam odlučio pisati o nečemu što uzima sve više maha, a radi se o vršnjačkom nasilju. To nije više bezazleno gađanja praćkama kao u moje doba već se itekako koriste šake, palice i ostali predmeti koji mogu donijeti ozbiljne ozljede. Znam da je danas drugačije doba, internet je gotovo preuzeo kontrolu pa se mladi puno manje druže, a puno više prijete jedni drugima na društvenim mrežama gdje se čak i dogovaraju gdje će se potući. Najgore od svega je što nisu svjesni kakve to posljedice nosi, kako fizičke tako i one psihičke. Zabrinjava i činjenica da je to zabavno i da tako jednostavno mora biti, međutim, kako sam već rekao, nitko ne razmišlja o posljedicama. U ranijoj dobi kao što su dječji vrtić ili škola djeca mogu usvojiti osnovno znanje, ali je naglasak prvenstveno na roditeljima, oni bi trebali odgajati svoju djecu, jer ni vrtić ni škola nisu mjesta u kojima se to sto posto može naučiti, a posebno prevenirati. Nedavno smo svjedočili brutalnoj tučnjavi tinejdžerica koje su se takvim zanosom tukle da se čovjek zapita gdje to živi i što još možemo očekivati u budućnosti kada je već sada tako.

Ipak su to učenice srednje škole, maloljetne, ali na pragu zrelosti pa se s pravom možemo upustiti u raspravu što se još može dogoditi, a i događa se dok kamere njihovih vršnjaka sve to snimaju. Ekstremni slučajevi su itekako u porastu, pogledajmo samo stvari koje mladi rade kako bi došle na društvene mreže i skupile što više lajkova. To su izuzetno opasne situacije i pitam se bi li roditelji išta učinili da vide kako njihova djeca stoje na pruzi i do zadnjeg trenutka očekuju vlak pa se jedva uspiju maknuti kako bi preživjeli. Očito nisu svjesni koliko je to strašno i opasno, ali bitno je pokazati na društvenoj mreži da si nekakva faca i onda u očima vršnjaka ispadaš pravi superman i idol. Verbalno nasilje zna biti još gore od fizičkog jer onoga na koga su se namjerili sustavno teroriziraju i psihički maltretiraju što zbog izgleda, odabira odjeće ili nečega trećeg, ne pitajući zapravo zašto se i kako ta osoba osjeća dok je se maltretira. Moglo bi se tu još puno toga napisati, ali za početak mislim da je i ovo dovoljno, jer sve će to prije ili kasnije ostaviti traga na onima koje se maltretira, a onda će možda za stručnu pomoć biti kasno, jer djeca u vrlo rijetkim slučajevima govore što im se radi ili govori među vršnjacima i oni su uglavnom, na kraju priče, posljednji koji to saznaju.

(194)