VATIKANSKE MILIJARDE 1 – POVIJESNI POSTANAK CRKVENOG ZGRTANJA BLAGA

Dvije tisuće godina zgrtanja blaga

“Jer gdje je vaše blago, ondje je i vaše srce” (Matej 6.21)

AVRO MANHATTAN – VATIKANSKE MILIJARDE

SADRŽAJ:

1. Poglavlje POVIJESNI POSTANAK CRKVENOG ZGRTANJA BLAGA

2. Poglavlje POVIJEST CRKVENOG SVJETOVNOG BLAGA

3. Poglavlje CRKVA KAO NASLJEDNIK BIVŠEG RIMSKOG CARSTVA

4. Poglavlje CRKVA ZAHTIJEVA VLASNIŠTVO NAD ZAPADOM

5. Poglavlje CRKVA ZAHTIJEVA VLASNIŠTVO NAD SVIM OTOCIMA I KOPNOM KOJI SU JOŠ NEOTKRIVENI

6. Poglavlje SMAK SVIJETA GODINE GOSPODNJE 1000-te

7. Poglavlje PLATI DA BUDEŠ KRŠĆANIN – ŽIV ILI MRTAV

8. Poglavlje SVETI MASOVNI TURIZAM ZA SVE NARAŠTAJE

9. Poglavlje ČUDA NA PRODAJU

10. Poglavlje BURZA OPROSTA

11. Poglavlje CRKVA ZAHTIJEVA AMERIKE

12. Poglavlje EKONOMSKI FAKTOR IZA REFORMACIJE

13. Poglavlje KATOLIČKA CRKVA I BASNOSLOVNO BLAGO ŠPANJOLSKIH KOLONIJA

14. Poglavlje REVOLUCIJE I CRKVENI PRIHODI

15. Poglavlje KATOLIČKA CRKVA PONOVO LIŠENA SVOG BOGATSTVA

16. Poglavlje KATOLIČKA CRKVA POZDRAVLJA NASTANAK BOLJŠEVIZMA

17. Poglavlje PRVI TEMELJI FINANCIJSKOG CARSTVA KATOLIČKE CRKVE U 20. STOLJEĆU

18. Poglavlje UKUPNO BLAGO CRKVE PRIJE I ZA VRIJEME II. SVJETSKOG RATA

19. Poglavlje VATIKAN INVESTIRA MILIJUNE U RATNU INDUSTRIJU

20. Poglavlje ZAŠTO JE KATOLIČKA CRKVA NAJBOGATIJA CRKVA U AMERICI

21. Poglavlje ČLAN KLUBA MILIJARDERA

22. Poglavlje KARDINALI BURZOVNI MEŠETARI

23. Poglavlje KATOLIČKO URBANO ŠIRENJE U U.S.A. CRKVE PRIJE I ZA VRIJEME 2. RATA CRKVA LIŠENA NAJVEĆEG DIJELA SVOG VLASNIŠTVA

24. Poglavlje NAJBOGATIJA DIVOVSKA TEOKRACIJA

25. Poglavlje TIP LEDENOG BRIJEGA

26. Poglavlje KATOLIČKA CRKVA 20.STOLJEĆA

27. Poglavlje NEDOKUČIVE MILIJARDE KATOLIČKE CRKVE

28. Poglavlje ARBITER ZAPADNOG SVIJETA KAO NAJVEĆA FINANCIJSKA SILA

 

NAPOMENA HRVATSKOM ČITATELJSTVU:

Knjiga Vatikanske Milijarde –The Vatican Billions- nije nikada prevedena na hrvatski jezik, koliko je meni poznato. Zbog toga sam odlučila svoj prijevod knjige staviti na Internet i tako omogućiti i hrvatskim čitateljima da ju čitaju. Autor knjige (napisane 1983.) je Avro Manhattan (1914-1990) poznati svjetski stručnjak za Vatikan i njegovo djelovanje u prošlosti. Knjiga je izvrsna, zanimljiva i informativna, pisana u blago ironičnom stilu, tako da vjerujem da će i čitateljima biti zanimljiva. Poglavlja će ići u nastavcima zbog vrlo specifične situacije prevoditelja. (Jasna A.V. / studeni 2009.)

 

PREDGOVOR

Krist je bio rođen, živio je i umro u siromaštvu. “Njegova crkva” je multi-multi-multi-milijarder. Kako je došlo do toga, da iako prividno zaokupljena nebeskim blagom, ona bude najveći sakupljač i gomilatelj ovozemaljskog blaga? Kada je sve to počelo? Gdje? Kako? Sto je bilo ekonomsko carstvo Crkve u prošlosti? Tisuću, petsto ili sto godina unatrag? Koliko je veliko danas? Da li je moguće i istinito, da je ona najmoćnija financijska tvorevina i utvrda svih vremena? Ako jeste, kolike tisuće milijuna ona drži? Koliko nekretnina? Koliko dionica, zaloga, obveznica, vrijednosnih papira? Koliko dionica u industrijama nafte, motora, u kemijskoj, zrakoplovnoj, u elektronici i inženjeringu, u turizmu i hotelijerstvu, pa čak i u svemirskim istraživanjima? Da li je istina, da Katolička Crkva ima goleme depozite zlata u švicarskim i američkim bankama? Da ima vise dolarske imovine nego najmoćnije korporacije u USA zajedno, i veće monetarne rezerve nego Francuska, Belgija, Italija i V. Britanija zajedno? I da će krajem 20. stoljeća kontrolirati najmanje trećinu totalnog bogatstva Evrope i Amerike? Što su i koji su njeni vidljivi i nevidljivi fondovi u vodećim i najjačim zemljama svijeta? Na sva ta pitanja dosada još nitko nije odgovorio. Ova knjiga sada na njih odgovara. Kroz povijest, od ranih mračnih vjekova do Renesanse, Reformacije i Protureformacije, od Francuske Revolucije u 18.stoljecu, preko Industrijske revolucije u 19.-tom, do 1. svjetskog rata, boljševizma u Rusiji i 2. svjetskog rata. I od tada pa do sadašnje svemirske ere. Gotovo 2000 godina zapanjujućeg sakupljanja i zgrtanja dobara i blaga, kroz osobnu pohlepu i javnu filantropiju, svetačka žrtvovanja, kolektivna otimanja, zle podlosti, darežljivost pojedinaca, lihvarstvo, a koje su provodili pape, kraljevi, prelati, pobunjene crkve, gorljivi reformatori, sveti ljudi i nitkovi; kroz revolucije i diktature, političke stranke, internacionalne banke, interkontinentalne korporacije i globalizam u našeg doba. Sve je potkrijepljeno imenima, datumima, brojkama i činjenicama. Ova knjiga je jedinstveno razotkrivanje najvećeg financijskog imperija koji je svijet ikada vidio, a koji je još uvijek u punom pogonu. Idemo! Sad!

Avro Manhattan London

1.POGLAVLJE

POVIJESNI POSTANAK CRKVENOG ZGRTANJA BLAGA

Isus Krist, osnivač kršćanstva bio je najsiromašniji među siromašnima. Njegova crkva je najbogatija među bogatima. Zapravo, najbogatija institucija na Zemlji. Isus je rekao: “Ne sakupljajte sebi blago na Zemlji gdje ga moljci i rđa kvare i gdje lupeži otimaju i kradu, nego si skupljajte blago na Nebu gdje ni moljac ni hrđa ne izgriza i gdje lopovi ne kradu. Jer, gdje je vaše blago ondje je i vaše srce”. (Matej 6.19-21) Kako je došlo do toga, da jedna takva institucija vladajući i ime istog onog skromnog Učitelja postane tako bogata, da ni sama ne zna koliko joj je bogatstvo? I da može posramiti kombiniranu moć većine financijskih trustova, industrijskih superdivova i globalnih korporacija svijeta! Silno bogatstvo Crkve u direktnoj je suprotnosti sa učenjem Krista o siromaštvu, a njeno postupanje totalno suprotno Kristovim uputstvima. Kako je do toga došlo i zašto je to tako? To su pitanja koja odzvanjaju vjekovima. Suprotnost je tako uočljiva i bezočna, a da bi bila tolerirana i ignorirana čak i od najravnodušnijih vjernika. U prošlosti doduše, oni najubojitiji gromovi protiv takovog mamutskog nagomilavanja bogatstva, dolazili su od osoba čiji je vjerski interes i cilj bio gotovo zanemariv. Njihove optužbe o bogatstvu, pompi, luksuzu i svjetovnim navikama biskupa, kardinala i papa još uvijek grme sa šarenih stranica anala zapadne povijesti. Bilo je to časno i pohvalno, jer su ti ljudi imali poštenja i hrabrosti optužiti Crkvu kojoj su pripadali, ali se nisu slagali s njezinom praksom. Crkva se pak ponašala bahato, oglušujući se i omalovažavajući glasove ljutnje svojih sinova koji su vjerovali, da Crkva kao “nevjesta Kristova” treba biti čista i siromašna kao i njezin Učitelj. Ako ih nije ušutkavala, Crkva ih je jednostavno ignorirala sve dok su njezini prihodi bili sigurni i neugroženi. Kadgod bi se pak dogodilo da su oni bili u opasnosti ili ugroženi, Crkva nije oklijevala da ušutka svakoga tko bi mogao pokrenuti sile koje bi ju lišile njenog bogatstva. Supresivne mjere kretale su se od onih duhovnih (anateme, izopćenja i sl.), pa sve do fizičkih, a sto je ovisilo o stupnju i ozbiljnosti prijetnje. Rezultat je bio taj, da je religiozni rad Crkve postao tako isprepleten s njenim novčanim interesima, da su biskupi i pape vrlo cesto prijetili, grmili anateme i ekskomunikacije, ne samo protiv pojedinaca, nego cijelih cehova, sela i gradova. Ni prinčevi, ni kraljevi nisu bivali pošteđeni. I tako naizgled braneći i štiteći svoje duhovne prerogative, Crkva je ustvari branila i štitila svoje financijske i teritorijalne interese. Politika nije bila glavna preokupacija Crkve samo u nekim kritičkim ili neuobičajenim periodima crkvene povijesti. Ona je postala njezina stalna i neprekidna aktivnost kroz cijelu njenu povijest. Jedna njena značajka, koja je stalno žalostila njene najodanije sljedbenike i u isto vrijeme postala izvor bezbrojnih rasprava i sukoba u kraljevstvima ovoga svijeta koja je ona izazivala traženjem i zahtijevanjem sve više i više njihovih davanja i njihovih dobara. Crkva i bogatstvo, moć i politika – kategorije koje nikako nisu išle zajedno te su bile u stalnom sukobu. Podjela monolitnog kršćanstva na tri dijela – Rimska crkva na Zapadu, ortodoksna na istoku i protestantizam na sjeveru Evrope, rezultat je različitih ekonomskih interesa koji su ležali skriveni iza žestokih teoloških rasprava i neslaganja. Vladari su podržavali crkvene razdore i podjele, jer su one slabile Crkvu koja im je bila vječiti takmac i protivnik zbog neugasive žeđi papinstva za univerzalnom vlascu i podvrgavanjem svjetovnih vladara sebi. Prema tome, vrlo je upitno, bi li svjetovni moćnici podržavali podjele i pobune protiv Crkve da je ona ostala apostolski siromašna i skromna. Dinastičke stvari engleskog kralja Henrika VIII. nisu bile toliko presudne za raskid s Rimom, koliko je to bila ekonomska motivacija i faktor. Plemstvo je podržavalo njegovu politiku spram Rima gledajući moguću ekonomsku korist i nove povlastice u preraspodjeli crkvenog bogatstva. U Njemačkoj je udruživanje njemačkih knezova s luteranizmom bilo potaknuto istim ekonomskim faktorom. Iako je on bio prividno drugorazredan, upravo je ekonomski faktor učinio Reformaciju mogućom. Upravo to crkveno uporno ignoriranje temeljne zapovijedi njenog Osnivača u odnosu na blago ovoga svijeta, prouzrokovalo je nepopravljivu štetu duhovnim interesima cjelokupnog kršćanstva; i još gore od toga, uzrokovalo je revolte, pobune, revolucije i destruktivne ratove koji su ranjavali zapadni svijet kroz mnoga stoljeća, pa sve do naših dana. Veliki apostol Pavao je rekao: “Srebroljublje (pohlepa za novcem) je korijen svih zala”. (1.Poslanica Timoteju 6.10) Ali nije uvijek tako bilo. Bilo je nekada davno i takvo vrijeme, kada je Crkva djelovala po uputstvima svoga Učitelja stavljajući na prvo mjesto nebesko blago. No, ono prvo sitno sjeme koje je netko posijao, sjeme crkvenog svjetovnog blaga izraslo je u monstruozno divovsko drvo gorušice koje je zamračivalo svijetlo nad Evropom vise od tisuću godina. Prvi kršćani slijedili su primjer apostola i prve i druge generacije Kristovih učenika. Nakon krštenja priključili su se zajednici donijevši sa sobom i svoja dobra. Tako je zajednica dijelila sva dobra za kolektivnu dobrobit. Posebna briga posvećivala se siromašnima, udovicama, bolesnima i neslobodnima. Tijekom 1. i 2.stoljeca rani kršćani djelujući i radeći na takav način sačuvali su cistom apostolsku tradiciju. Još i u 3. stoljeću Crkva je radila u skladu s Kristovim nalogom o siromaštvu. Međutim, kršćani naravno više ne prodaju svoja dobra nakon krštenja i pristupanja Crkvi. Oni su uskladili svoje posjedovanje svjetovnih dobara i bogatstva s Kristovim učenjem, jednostavno zanemarujući i preskačući one dijelove Evanđelja koji govore o tome. Tako oni zapravo slijede primjer same Crkve. I tako je apostolska tradicija siromaštva i zajedništva napuštena. Argument je bio, da kršćani mogu posjedovati zemaljsko blago dokle god je ono u službi religije. I taj argument je izgledao sasvim opravdan i nimalo proturječan. Kada je u 4. stoljeću kršćanstvo postalo državna i respektirana religija Crkva je postupno postala glavni čuvar blaga, ali i njegov upravljač i raspodjeljitelj. Tada se još nije moglo naslutiti kuda to vodi. Vidljivi nagovještaj budućih deformacija u Crkvi bio je povijesni događaj od najveće važnosti, napose za Evropu. Car Konstantin Veliki (309-337) odlučio je iskoristiti rastuće sile kršćanstva u svoju korist. Pobožna legenda kaže, da je on sanjao križ kao znak u kojem će pobijediti. Kada je zaista i pobijedio u jednoj bitci, on je priznao i proglasio kršćanstvo državnom religijom u Rimskom Carstvu (313 g.) Tako je započela nova faza u razvoju Crkve. Država i vladar postali su njezini zaštitnici, a sa time je došla moć i bogatstvo. Crkva je dobila novi status, pa je i njezino bogaćenje postalo vidljivi dokaz njenog ugleda i rastuće moći. To se odražavalo u podizanju velelijepih crkava, raskošnoj odjeci njenih svećenika i blještavoj liturgiji. Usporedo s time rastao je i neobuzdani svjetovni ponos i taština, kao i sve veća pohlepa za zemaljskim blagom i užicima. Taština i pohlepa gotovo uvijek idu zajedno i tako skupa guše milosrđe i sažaljenje. U Crkvi se to ubrzo pretvorilo u otvorenu netoleranciju spram drugih. Novac kvari ljude, a od toga nisu imuni ni crkvenjaci. Poganski hramovi su pretvoreni u crkvena svetišta i njihovo bogatstvo je postalo crkvena baština. Blago drugih religija bilo je oduzeto, a njihovo svećenstvo ukinuto ili protjerano. Novi društveni status, ali i politički, omogućio je Crkvi da postane dobitnik i trijumfator. Istodobno sa ubrzanim rastom ugleda, moći i bogatstva Crkve, na sceni se pojavljuje novi “fenomen” – redovničke zajednice. Početci ovih ostaju nam tajnom, ali je malo vjerojatno da su postojale u vrijeme dok je kršćanstvo bila proganjana religija. Sada je položaj Crkve bio izuzetno povoljan za umnožavanje njezine hijerarhije. Redovničke zajednice postajale su sve brojnije, a tvorili su ih pobožni pojedinci koji su se odvajali od ovoga svijeta napuštajući njegova zadovoljstva i tako željeli osigurati sebi ona nebeska blaga. Ali, za razliku od svojih prethodnika anonimnih pustinjaka, ovi njihovi imitatori zaključili su da je izuzetno teško slijediti tako stroga pravila pustinjačkog života, pa su krenuli svojim lakšim stazama. Nasljedstva pobožnih ljudi, darovana zemljišta i imanja, pokloni novoobraćenih imućnih pogana, darovi zahvalnosti pokajanih grješnika, sve to doprinijelo je da su redovničke zajednice u Evropi postajale čuvari i pristavi zemaljskih dobara. Prema tome, Crkva je vrlo brzo “pronašla sebe” u čvrstom zagrljaju s moćnicima ovoga svijeta izjednačujući se s njima u mnogočemu. Među ostalim postajući njihov glavni takmac i suparnik u sabiranju blaga ovoga svijeta. Apostolska tradicija siromaštva i jednostavnosti postala je cista apstrakcija i tek povremeni tekst za neku pobožnu propovijed. I dok su hrabri pojedinci govorili o tome i upozoravali, Crkva združena s glavarima ovoga svijeta drsko je ignorirala i oglušivala se o te prigovore. I konačno, potpuno zaokupljena financijskim stvarima ona je bestidno “začepila uši” napuštajući oboje – i apostolsku teoriju i apostolsku praksu.

Nastavlja se…. 

(4056)

Print Friendly, PDF & Email

Facebook komentari

komentara